Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
Tužni osmijeh i čežnjom zamagljen pogled
Nemoguće postane moguće
Strahovi i strepnje rasprše se
Kao sapunasti mjehurići
Ostanu tek nevjerojatna sjećanja…
S godinama mi zaostaju osmijesi s lica
među maramama od srebrnih niti
u noćima bez mjesečine
kao ozeble nebeske strmine
vrh glava rasplamsanih baklji
i nestaju u vremenu pobjeglom niz ulicu…
Ako misliš da je mene bilo naći lako
Onda je to mogao svatko.
Bila sam biser na dnu najdubljeg mora
Za pronaći me trebala je modra zora,
Rano ustajanje, ogromna čežnja,
Tople oči prepune mijena,…
Zašto se mreška rijeka?
Zbog briga i zbog starosnih bora,
Zbog umora što nabiru joj čelo.
Brine se rijeka zbog klimatskih mijena
I zbog šaputanja autohtonih riba kojih je sve manje.…
“Patko, patkice, reci nama
Putuje nebo i svitanja,
Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
Sanjala sam jednom, kao i djevojaka većina,
S godinama mi zaostaju osmijesi s lica
Oslušni noćas kroz valcer noći
Zašto se mreška rijeka?