Za srce i dušu

Ruža Zubac-Ištuk

Volim izazivati (ne)sreću zavlačeći se u metaforu smrti,
ući u raj i pakao sadašnjosti i vratiti kući,
prkositi suncu dok plače nad (be)smislom budućnosti.
Kakva će, i hoće li je uopće biti?
Možda samo u iluziji i mitu.…

više

Marko Jareb

Bolna leđa, teške noge
Sve od truda po intradi
A onih što traže mnoge
Ima ih kao na stradi

.…

više

Melita Rundek

Prešutjela sam
mnoge psovke.

Prešutjela sam
mnoge svađe.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

U sred zimskog sna
sanjao medvjedić stabla
niz koja teku potoci meda;
sunce kako ga radoznalo
s nebeskih visina gleda
i toplo mu šapuće:…

više

Sanja Rotim

“Pčelice, pčelice,
ti radiš cijeli dan,
kako si vrijedna,
a nisi ni umorna
na kraju tjedna.
Ja nemam više snage
raditi i kuću čistiti,
kuhati i prati,
u kupovinu ići,
na sve to, pčelice,
ne mogu stići.”…

više

Lucija Vinogradac

kada je prevagnula
ta nevidljiva vaga svijeta
pa nam zlo tako lako šapuće
u ovom izobilju svega
otrovane su nam misli
otrovana nam je duša…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Ustani, dijete moje,
pogledaj!
Vani je sve bijelo.
Bijelo je naše dvorište
i selo cijelo.
I brijeg je bijel,…

više

Joso Špionjak

Godino stara, pogled mi je plah,
poput sjenke noći kojoj zora sudi.
U mreži vremena zamrzne se dah,
dok uzdisaj čudni zna potresti grudi.
.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
i rekli da uz čarobnu riječ otvara svaki um,
osjetila sam težinu čovjeka u sebi.
Bio je poput ljepljive naplavine riječi
koje su ostale sjediti u krilu kućnoga praga
dok je snaga moga djetinjstva gladovala…

više