Lirika samoće

Goran Bujić
Dah je tu nepoznat i skrovit.
Osluškujem ga strepeći u sobi
a on onda stane. I ponovno plovit
nastavi zrakom, dok mojoj tjeskobi
kraj počinje tek u prvi osvit.
Dah je još uvijek tih a silovit.

Okrećem se zidovima bijele ćudi
sav u strašnu, neizvjesnu miru…

više

Nikola Šimić Tonin
Ruja rujan mjesec.
Godina 1911.
Poznati zagrebački restoran.
U njemu Miroslav Krleža
za stolom sjedi sam.
Zlatni se konča dan.
U nišu pod svod
starinski krov…

više

stihovi: Dragutin Tadijanović
foto: Željko Mužević
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!…

više

Karlo Metikoš – Ivica Krajač – Josipa Lisac

On je moj. Samo moj. On je moj. Samo moj.
Život mi ponekad mnogo daruje
Čak i kad zlo u njemu caruje.
Jedan je i ja ga ne dam!
Sretna sam.

Dao mi je tvoje oči o osmijeh tvoj.
Dao mi je tebe, osjećam te tu …
sreću koja traje i još se ponavlja,…

više

Joso Špionjak
Iščeznuo je staroslavenski bog.
Nitko mu ne zna mjesto stanovanja.
Da li se razočarao u ovaj čudan soj,
koji se vladarima tuđim klanja?

Budi se Sarajevo, Vrhbosna stara,
usne tužaljku ispovijednu zbore,
iskustvo dovoljno za života dva,
a, gle, ljudi još pate, brige ih more.…

više

         (Sonet u akrostihu)

Roko Dobra
Sada nisam nigdje i kušam se snaći,
okrenuti duši koja me ne pamti;
njene će me ptice valjda uspjet naći
u beskraju onom gdje ruj neba plamti.

Bijah crna slutnja kad se laž isprsi
rugobe u srcu, kao usred gnijezda;
eno se još uvijek propinje i trsi
ljigavac gnjusni s gnjilog Stabla zvijezda.…

više

Ako se voli samo sebe

više

Nikola Šimić Tonin
Imam kuću nemam dom.
Ovdje je Domovina moja.
Tamo sam svoj na svom.

Od kuće idem kući.
Kućim se tamo-amo.
Vrijeme suza je prošlo.

Za kuću se može,…

više

Ante Gregor Jurin
U meni je usnula pustinja
kratkog dosega punoće

lebdim…

Zrak pred očima drhti
čineći pješčano more.…

više

 Martina Miladinović
Jasne oči gledaju na Savu,
dok tihi lahor upravlja mi kosom.
Podnevnom suncu osvrćem glavu,
tim činom, slijepo, pozdravljam se s rosom.

Na tvrđi top glasno riknu.
Zvono Velike crkve se čuje.
Velika misao u meni niknu,
dok mase razgaljenih prolaznika bruje.…

više