Iz naše arhive/ objavljeno 11.10.2016.
stihovi: Joža Prudeus
foto: Emil Cipar
Kad tad rijeku se mora preći.
S jedne na drugu obalu.
Svi ćemo prijeći korito riječno,
trkom ili korakom. Svejedno.
Tek jedno: Most nam je svima premjeren
godinama, mjesecima, tjednima, danima.
Jedan po jedan.
Tako redom.
Neki, čak, preko reda.
Svi do jednog, jednog dana, netko dan ranije, ili kasnije.
Prijelaz na koji nitko neće zakasniti.
Jedan po jedan.
Jedna po jedna.
Jedno po jedno.
Svejedno.
S ovu stranu ostaju pitanja,
s onu se sluti odgovor.
Na ovoj strani prijatelj manje, na onoj jedan više.
Prijatelju, bez tebe sve nas je manje i manje.
Uz tebe, doskora, jedan po jedan više.
Gospode,
vjerujem u Tebe
poradi činjenice da i najmanje dobro koje činimo
pamtiš i vratiš obilno. Stostruko.
Prijatelj je rijeku prešao i – čeka.
Prelijepo, uvaženi gospodine Prudeus!