foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Plameni jezici oblizuju sve redom i tamna dimna zavjesa zaklanja nebo. Gori, gori!
Hoće li ostati, opstati drveće i bilje, grane i travke? Hoće li kasnije, drugoga dana, utihnuti vjetar, stišati plamen, utanjiti dim?…



Ljeto pomalo izmiče i bliži se svome kraju, ostavljajući za sobom još pokoji ambijent oduševljenja – naoko nevjerojatnu kompoziciju boja; od žuto-zlatne, preko crvene i purpurno-ljubičaste do tame noći.



