foto: Josip Fajgl
FOTOGRAFIJE
RUŽICA GRAD
foto: Josip Fajgl
Ružica grad je najveći sačuvani utvrđeni grad u Slavoniji i jedan od najvećih u Hrvatskoj.
Ružica grad ili Velika utvrda Orahovica nalazi se na sjeveroistočnom obronku Papuka (418 m) iznad sela Duzluka, nekoliko kilometara od grada Orahovice. Dvorac je bio strateški vrlo važan jer je imao veliki dio dravskog toka pod kontrolom. U neposrednoj blizini je cesta Kutjevo – Orahovica, koja povezuje dolinu Drave s Požeškom kotlinom.…
BITI DUGA U OBLAKU
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
„Svoju dugu stavljam u oblak i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga…“ (1. knjiga Mojsijeva 9-13, 14)
A ako je i ne prepoznamo na nebu kao dugu, pronaći ćemo je u oblacima koji su obojeni njenim bojama.…
ZIMSKA IDILA
OVA ZIMA TRAJE I TRAJE…
tekst i foto: Alfred Matijašević
Ova zima, bit će za pamćenje!
Svi smo priželjkivali malo snijega za Božić – pa ništa, pa Nova godina – nešto beznačajno, prošlo Bogojavljenje – vrati se zima sa svim svojim fasetama, mnogo snijega u kratko vrijeme, pa ne bi to dosta!
Malo sunca dade nade, bit će možda ugodnije, kad tamo ode minus u dvoznamenkasto, pa jak sjeverac “podeblja” hladnoću.…
ZIMA U BRODSKOM STUPNIKU
TUNEL OD SNIJEGA
… I JUNACI SE NEKADA BOJE
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Jednom prilikom, pri razgovoru za upis u srednju školu, Junak opisuje svoga tatu kao čovjeka nadnaravne moći.
TKO SE BOJI ZIME JOŠ
ZABIJELILO, ZATOPLILO, ZALEDILO…
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.
foto: Ivan Juroš
Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.A onda zatoplilo, snijeg se počeo otapati, ali ostade ga još! Taman toliko da se drugoga jutra zaledi i načini klizalište po prometnicama moga mjesta.
Dok ljudi muku muče kako ostati u vertikali, biljke potiho snivaju o proljeću i griju se pod snježnim pokrivačem.