Iz naše arhive/ objavljeno 19.11.2020.
napisao: Siniša Glavašević
Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.
Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života.…
Dragi Grade na Vuki i Dunavu,

Krenuo sam prema Skradinskom buku s velikim planovima i još većim očekivanjima, a jedino što nisam ponio bio je — plan. I možda čista majica. Ali koga briga, jer ako te priroda ne opere, voda Krke hoće.
Njezina priča u mojim očima počinje oko 1915. godine, kada se rodila, i dešava se, naravno, na brdovitom Balkanu silaznom putanjom prema jugu iz Drniša.
Berlin/ Odavno je prošlo pola noći sa srijede na četvrtak. Meni se u njoj ne spava. Gledam tih par starih fotografija iz djetinjstva, pokušavam rekonstruirati naše zajedničke doživljaje i one posljednje dane prije rastanka, odlaska. O, kako se ova virtulna olovka teško spušta na ovaj virtualni papir. Je, tog dana, posljednjeg u veljači ove godine, na neko bolje mjesto gdje nema boli, otišao je moj brat. Danas, evo danas, 11. travnja, njegov je 60. rođendan. A on počiva na groblju Mount Olivet/ Salt Lake City, u dalekoj Americi.…
Kao roditelj odrasle osobe s autizmom imam potrebu opisati koje potrebe ima moj sin, ali i ja kao majka koja brine o njemu.