foto: Alfred Matijašević
tekst: Sonja Breljak
Kao veliki, crveni plamen …gledam na slici groblje stružačko, u mislima imam groblje bugojansko, velikogoričko …U domu mome berlinskome, gori svijeća …spomenuh se preminulog, oca, majke …spomenuh se dragi prijatelju Tebe. I plakala sam. A plamen svijeće suze osušio. Ne plači, veli mi titrava svjetlost, tvoji su dragi u svijetu boz boli, miluju ti lice, kosu …čuvaju ruku. Ne plači, na putu su u vječnu domovinu. Čuvat će mjesto, …
FOTOGRAFIJE
MOJ PUT
SPOMEN U ETERU
Berlin/ Inozemno izdanje Večernjeg lista u današnjem broju donosi In memoriam posvećen članu naše redakcije, pokojnom kolegi Emilu Ciparu. PORUKA
Dražen Radman
Split/ Draga Sonja, baš mi je žao što Emil više nije s nama tu …
Žao mi je kad odlazi čovjek koji ostavlja trag, kao što ga je Emil ostavio… I bolje da nam je žao i da smo beskrajno tužni, nego da tu vijest olako primimo. Jer kad smo tužni, to je siguran znak da je vrijedilo …da je otišao čovjek koji nam je prirastao srcu.
I da ih ima još podosta kojima nije bio tek jedno ime i prezime koje tu i tamo nešto napiše ……
MOŽEMO MI TO
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kiša je padala skoro cijeli subotnji dan. Kad imate na licu kišne kapi, mogu se pomiješati sa suzama, čine se iste. A one su tu već odavno, ima tome više mjeseci, samo su sad na ranojutarnju vijest iz Broda, kao poplava preskočile sve barijere razuma.
Ah dragi prijatelju, kako se sasvim slučajno upoznasmo a kako intenzivno u zadnjih šest godina proživjesmo.…
ONAJ TRENUTAK …
OSTAVI TRAG
Iz naše arhive/ objavljeno 22.10.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Zna narod poučno reći: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvjerad ostavi svoj trag. Sad istina nema snijega, osjetim još dah meke jeseni.
Zlatni je oktobar i topli povjetarac me obavija. A i toplina boje vodene površine i zelenilo…
DOK MISLI TRAŽE PUT
KAKO JE BILO …
JESEN U MENI
Iz naše arhive …objavljeno 27.09.2012.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– Hladnoća. Praznina. Tišina. Jesen je stigla u naš grad …kaže kolega Cipar, šaljući fotografiju Broda u kojemu spavaju Ivana, Tadija, Sava …iz kojeg odlaze ptice, čaplje, rode…
Gledam, unesoh se u lice grada, tražim pogledom njegov trg, vodoskok, korzo …čujem svoje korake, hodam prazninom …osluhni i Ti …uz ritam koraka odjekuje i melodija, tiho pa sve jače, dopiru do mene, ispuniše me poznati stihovi….…
Iza listova agave more se ljeska pod jakom sunčanom svjetlošću. I gle, ukaza se trak na vodi. Put. Moj put. Od jačine svjetlosti, ne vidim ništa. I moram li. To je moj put. Ja vjerujem u te.… 
