događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Joža Prudeus
Nema se tu što pričati. Dogodilo se to u mojim najboljim godinama. Bože moj, a koje su bile takve?
Imao sam, kako se ono kaže šokačko-šatrovački – veli – cirka oko četiri banke i nešto pride.
Zora puca, bit će dana! Bit će, ali tek za jedno dobrih dva sata jer zimsko je jutro, a ja obavljam brijanje u pola pet.…
Joža Prudeus
Gdje su te godine!?
Ni te države više nema, kamoli sjećanja.
Najradije bih sada pod pokrivač i preskočio ovu priču jer su mi i oči na pol koplja.
Sat pokazuje točno vrijeme kada bi nas vojnička tata-rata-tata-rata-tata-rata dizala na noge kad bi kojem drugu oficiru palo na…
Što će tu kojekakve knjižnice, arhivi, i drugo!
(Ulomak iz knjige: Djetinjstvo na ruševinama)
Joža Prudeus
Sad,ne hvatajte me za riječ, nisam siguran od čega su prvo, a od čega kasnije oslobodioci oslobodili samostane o kojima pišem, ali da su sve činili temeljito – svaka im čast.
Eto prvo su fratrima promijenili atrese (!).
Brižni skinuše stare table s pročelja s imenima tko zna kakvih sumnjivaca, pa postaviše, lijepe,…
Ulomak iz knjige: Djetinjstvo na ruševinama
Joža Prudeus
Ova poznata, jedino je, u to vrijeme, vrijedila u đačkim spomenarima.
Inače, da sam mogao, ja bih odmah “od kolijevke…” đačko doba preskočio.
Škole očajne. Smrad crno namazanih podova (nekom smrdljivom mašću namašćen), ploče izgrebane, sprijeda rasklimana katedra, pa red klupa, svaka drukčija, jedna šira, druga uža, jedna više-…
Djetinjstvo na ruševinama
piše: Joža Prudeus
Odmah na početku raščistimo stvari. Molio bih lektora da mi ne kvari baš sve jezične nezgrapnosti. Dopuštam samo tu i tamo da ubaci ili izbaci točku, dvotočku, zarez, točku-zarez, ali neka mi u jezične nakarade ne dira.
Uzimam si slobodu bez navodnika navoditi i nizati cijeli niz riječi iz ondašnjeg živućeg jezika.
Upravo tako kako pišem tako se govorilo i pisalo. Upravo tako iz…