DAVNA SLIČICA IZ DJETINJSTVA

piše: Slavica Sarkotić
Vani je bilo mrzlo i snijeg je škripao pod nogama. Ja sam bila malo razmaženo derište kome su rekli da tu večer dolazi sveti Nikola a možda i Krampus, i moram priznati da me je bilo malo strah jer sam znala biti prilično zločesta.

A opet, nadala sam se da dragi Bog zna da sam ja u dubini duše dobro dijete, da pokrivam moju porculansku lutku da joj po noći ne bude zima i da mom jazavčaru Medi nosim dekicu u komoru gdje…

više

PIŠEM O POSEBNIMA

Slavica Sarkotić
Pišem o onima kojima će slova zauvijek ostati enigma

Koji će brojke uglavnom vezati za brojeve telefona i za drage rođendane

O onima kojima nikada neće biti važno koje je marke odjeća koju nose

Ni da majice i cipele budu sasvim usklađene…

više

UMJESTO MENE GOVORI KIŠA

Slavica Sarkotić
Umjesto mene govori kiša
Tiho da ne moze tiše, kako samo kiša zna
O tome kako su svjetovi samo naizgled
Kako je ovaj poslijepodne samo naizgled
I kako se ne treba priblizavati rubu

Umjesto mene govori kiša
Niz oluke i kroz krošnje i uz rijeku
U kojoj utapa svoje suze…

više

SJETA BEZAZLENE NOĆI

Slavica Sarkotić
Bila je večer modra i krotka
Kad svatko ima ozareno lice
Jedna od takvih bezazlenih noći
i priča je sama od sebe tekla
Riječ po riječ, neopazice
I pobojah se načas da previše sam rekla

Kristal je zveckao i caklilo se vino
A noć je na cimet mirisala…

više

SJENE

Slavica Sarkotić
U svili sutona dotiču mi rame
Kad tiho prizemljuje suhi list
Kada gasnu danje panorame
I kad se zamagli obzor čist

Ovlaš me dotaknu, nježno, blago
Sjene neke davne, nevidljive svakom
Osmjehnem se sjetno i bude mi drago
Kao kad golub zaleprša zrakom…

više