I najavljuju proljeća dah
Kosovi se javljaju pred zorenje
Sve se pokreće na mah …
Buket proljetnog cvijeća
Ti nisi bila samo žena
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
…rastu i priče od 100 riječi
Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče knjiga je nastala krajem 2013. godine povodom Međunarodnog dana riječi koji je ustanovio Museo de palabra iz Španjolske pod pokroviteljstvom španjolske kraljevske obitelji. Glavna misao vodilja svih koji su priložili priče bila je: ‘Riječ Kao veza među svim ljudima na svijetu, protiv svih oblika nasilja ‘
Trešnja
Ljerka Varga
Na brijegu, gore, dvije kuće zajedno, a ispred moje, trešnja.
Proljećem je dvorište bilo puno divnih ružičastih latica. U ljeto sakupili bismo se u krošnji uživajući u slatkim plodovima. Mi, grupa s brijega.
Godine djetinjstva ostale su na njenim granama. Bila su to ljeta kad smo zajedno plivali na rijeci, igrali se na livadama.
piše: Ljerka Varga
Kada je zapuhao prvi proljetni lahor, neki se ugodni mirisi odmorene zemlje pomiješaše s njim.
Bio je to miris livade, miris polja, miris mahovina I prerađenog lišća grmova, šumskih proplanaka I šume. Bio je to i miris zadnjih ostataka snijega na rubovima šume.
Pomislih, kako proljeće nije daleko i kako izviruje tamo na livadi bojama zvončića, šafrana i jaglaca, a one bijele treperave …
Ljerka Varga
Karta života, su bore našeg lica
Putovi kojima smo išli od rođenja,
One znače staze našega djetinjstva
Naše mašte, ljubavi, naša snoviđenja.
Što su dublje bore, urezane čvrste,
Ko doline rijeka, kanjoni, obale,
To dublji je bol ostao, ruke kad se krste
Dolinom lica, suze gdje su tekle.…
piše: Ljerka Varga
Riječi sakupljam, ko korijenje kišu
Dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,
tišinama večeri i magle se vuku
Samo korak šušti, poznaješ po zvuku.
Možda mi misli grade slike riječi,
Pa trebaju vrijeme, do papira prijeći
već košare pune, svih dobara stoje,
A srce kuca snagom i pjesmu poje.…
piše: Ljerka Varga
Bio jednom dječak po imenu Vinko. Još nije išao u školu, Ali imao je uvijek puno pitanja. Svakome tko se kraj njega našao, postavljao je i takva pitanja, na koja mu često nisu znali odgovoriti.
Mama je dozvolila malom Vinku, da sjedi na daski prozora prije nego legne u krevet. Večer je bila lijepa i topla, a nebo vedro osuto zvijezdama. Sjedio je i promatrao nebo. Zvijezde su treperile veselo. Mjesec samo što nije izašao iznad šume.…
Ljerka Varga
Ovo nije pjesma, vapaj je ovo
Tužni kraj jednog starog grada
Ruke u žici, streljane ulice, krici,
Parada spodoba, što vode do groba
Ovčara, kuće u plamenu, u prahu i kamenu
A preko krovova, kad ne padaju granate
Golubovi svrate , na poznate krovove
Kojih više nema, samo ruševine crne