Sven Adam Ewin
Dat ću vam Dušu, al ne dam Kuću Duše.
Duša je luda. Uporno druge tješi.
A kad se vrati, kad joj se snovi sruše,
Uđe u Kuću… I priznaje da griješi.
A onda Duša plače, za dana dugih.
Liječim je mirom. Čajeve kuham gorke.
Bude teško ranjena. A sve od drugih.
Napolju nisu anđeli. Vani su orke.…