Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin
voljeli smo se pretjerano
pale su teške riječi
na kraju smo se potukli

ti si potegla na me lake proljetnice
ja na te teške bokore jorgovana

ti na me dražesne pupoljke svibanjske
ja na te tri kudrava kumulusa…

više

Sven Adam Ewin
Svud oko mene riječi. Kao na sletu;
Neke me mame grudima. Neke bokom;
Sve bi htjele završit u mom sonetu,
No ja ih mjerkam kao trgovac stokom.

Ne, neću ove! Ni ove. Neću ni te.
Što odaberem, ja dižem gore skelom;
Onda ih guram u stroge gabarite,
A što je višak – režem oštrim skalpelom.…

više

Sven Adam Ewin
Spavaš u ledu. Pauk ti mrežu prede.
Blistaju rese na zaleđenoj lijeski.
Tebi do nogu dva divna sužnja sjede:
Rab Solženjicin i Fjodor Dostojevski.

Što rade oni? Sve na proljeće sluti.
Jedan u zemlju, drugi u nebo gleda.
Ti se protežeš. Udovi su ti kruti.
Jenisej puca uz grmljavinu leda.…

više

Sven Adam Ewin

„nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
tuđinska ženo samilosne oči“ (t. ujević)

kako da te definiram ženo?
kako da te kartografiram kad si terra incognita?
kako da obavim inventuru kad si svoja osnovna sredstva
pretvorila u fluidni kapital ljubavi
u dugotrajnu
nematerijalnu imovinu?…

više

Sven Adam Ewin
O, nado ljudska, s ovu stranu,
Životu jamac ti si bila,
Sad sebe vidiš prokockanu,
I rado bi se nekud skrila.

Pa budeš biser na dnu mora,
No izrone te kao školjku.
Ni ruža nije neka fora,
Jer već te beru u pupoljku.…

više

Sven Adam Ewin
Kad ti umire netko drag,
A ti od tuge umireš s njim,
Iščupaj iz sjećanja nešto trivijalno,
Neki davno zaboravljen detalj,
Zbog kojega bi ga mogao
Iz dna duše mrziti.
Mada znaš da ne bi.
Zatim, taj davno zaboravljeni detalj posadi,
Poput pelcera geranijuma,…

više

Sven Adam Ewin
Svojoj sam rijeci rodno mjesto,
U mojem grlu izvor živi;
I nema toga tko je presto
Izvoru mome da se divi.

A priprosto je moje lice;
Iz moga grla pije stoka;
U mojem grlu žive ptice;
Različak cvjeta rubom oka.…

više

Sven Adam Ewin
Ah, oči moje, vi, što ste azur-plave
U tragovima. To azur više nije,
Kažem pakosno… A oči mi se jave:
Jednom smo bile u cvijetu vodopije!

Nasmijem se. I okrenem se k sebi.
I plaćam danak životu neurednom.
I neću priznat da ipak dao sve bih,
Da oči modre ugledam bar još jednom.…

više

Sven Adam Ewin
U svakoj stvari pjesme ima,
Ona je kao ptičje jaje;
U mrtvom, živom, baš u svima,
U svemu pjesma začeta je.

I u kamenu… Ja ga gladim.
A neki kažu: to je stijena.
Ne, to je pjesma. Da se kladim,
Da će se rodit iz kamena.…

više

 Sven Adam Ewin
Svibanj, pedesettreće, u zoru,
Prva ekskurzija školska.
Vlak je pičio prema moru.
Zvižduk. I stade.

Novskaaaa!
Žedni, istrčasmo na pipu
I kao obično na putu,
Sve se dogodilo u hipu:…

više