Sven Adam Ewin
Ne traži nebo između ptica,
Jer tamo nije njemu dom.
Skloni taj nestašni pramen s lica,
Da bljesne nebo u oku tvom.
Dok hvataš leptira koji bježi,
Zastani na čas. Otvori dlan.
Na dlanu tvome on već leži,
Crtama dlana urezan.
Ti bi svemir obići htjela.
Za to ne trebaš zvjezdani let.
Zaviri malo iza čela,
Naći ćeš dušo, čitav svijet.
Dok ružin pupoljak mirišeš nježno,
Ko da si čula njegov glas?
Gle, na obrazu tvome snježnom,
Procvala ruža isti čas.
Morsku školjku na uho stavi,
Neka te sjeti na morski val.
S krikom galeba nek ti se javi,
Zaboravljeni pješčani žal.
Sve što je lijepo na se meći,
Okiti se ljepotom svom.
Jer kada jednom pođemo leći,
Kitit ćemo se samo snom