Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin
Kip Afrodite kraj starog zdenca.
Bazen. I klupa. I dekadenca.
Chardin u parku. I šarm Watteaua
U znaku kasnog rokokoa.

U zdjeli šipak. Grožđe. I smokve.
Podne… Puše se sunčane lokve.
Ni biskup, prorok, ni burevjesnik,
Na klupi spava kržljav pjesnik.…

više

Sven Adam Ewin
Odlaze laste, lete put juga,
A mene hvata djetinja tuga.
Lete i lete, lete i lete,
A ja sam tužan kao dijete.

Odlaze laste, odlaze male,
Još uvijek tu su, a već mi fale.
Star sam a evo – rumen od stida
Što mi se srce tako kida.…

više

Sven Adam Ewin
Ulaziš u sobu. Gore, iznad veže,
Kao zombi vise, opuštenih krila,
Sonet do soneta i prijeteći reže,
A pokriva sve ih paukova svila.

Pjesmama se hrane. Tebe srce steže,
Svakoj je na vratu otvorena žila.
Na krvavom podu uokolo leže
Razbacane kosti s ostacima grila.…

više

Sven Adam Ewin
I dok ti gledam bijelo lice
(ideja bješe luda, luda!),
Ja uzeh tijelo gusjenice
I počeh brstit lišće duda.

I sav sam sebe svili dao,
I svila, rekoh, moram biti.
U vrelu vodu tad sam pao
I satkah za te svilne niti.…

više

Sven Adam Ewin
Jesi li, srce babino, umorilo se jako?
(Upita srce moje stara žena iz mraka.)
O, umorilo sam se… umorilo sam se, bako.
Dođi u krilo moje. Odmorit će te baka.

O, srce moje, o, ludo srce moje,
Zašto starici (što krije lice svoje),
Iz torbe vire, o, Bože mi oprosti,
Krvava srca i oglodane kosti?…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 30.07.2017.

Sven Adam Ewin
Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Bilo je sunca, rosulje, inja,
Ja sve učinih kako si reko,
Dragi moj učo iz Sibinja.

Pa ako tuča baš sve mi stuče,
Pa ako voda baš sve poplavi,
Ja ću se sjetiti svoga uče,
I bit ću njegov učenik pravi!…

više

Sven Adam Ewin
preslica moje bake
s namotajem vune
visi o niti
s grede

u noćima bez sna
s olovnim brigama u korteksu
ustanem zavrtim vreteno
zuj…

više

Sven Adam Ewin
Svatko može napisat pjesmu,
Malo lektira, malo grifovi;
Sjedneš, nalaktiš se na desnu,
A iz glave poteku stihovi.

Samo… ne zaboravi pritom,
Stihovi tvoji bit će žedni;
Zato ih prvo, u srcu čistom,
Napoji dušom. Pa onda sjedni.…

više

Sven Adam Ewin
Prometnik diže palicu. Vlak već kreće.
Ja mašem vlaku. I pusu šaljem. Dugu.
On meni isto. I ja plačem od sreće.
Ja sam mali, osamljen dječak uz prugu.

više

Sven Adam Ewin
U tvome oku naselile se ptice;
Danju je puno zeba i golubova;
Pod vjeđama ti cvrkuću lastavice;
Tvoje je oko – ptičja kuća iz snova.

Kad jutro svane – ptice ka nebu kreću,
A kad zanoći sve one natrag hoće.
Reci mi draga, kamo s večeri slijeću?
U kojem dijelu tijela – ptice ti noće?…

više