Sven Adam Ewin

SAM NA OBALI

Posted on

Sven Adam Ewin

Koja je ovo zemlja? Koje je doba?
S platane pada rosa na riječni pijesak.
Što me to tako davi? Noćna tjeskoba?
Hoće li planut davnog Sjećanja Bljesak?

Sve esencije, sebstva, jastva i bivstva,
U mojoj biti ovog se časa množe.
Protiče mrtva rijeka moga djetinjstva.…

više

MOJ JEZIK MATERINSKI

Posted on

Sven Adam Ewin

Sve što je ljudsko, sve istine i laži,
Sve što dušu čovječju poji i hrani,
Sve to (i više), u stihovima traži,
Grčem rođenja – moj jezik zauzlani.

Svaka me pjesma svojim okusom liječi,
A on je sladak. A on je gorko čitak.
Od Prokrustovih kratkih i dugih riječi,
Ja pravim sebi ljekoviti napitak.…

više

POLJUBI ME

Posted on

Sven Adam Ewin

Ponoć je. Opet će Prasak. Tvorac kleči.
Ponovit će se Stvaranje, prema Planu.
Ja slušam tvoje disanje, pogled, riječi.
U vazi cvijeće. Zavjese u tvom stanu.

Ti šutiš. Tko si? Zašto ti ne znam ime?
Kamo si pošla, ti, nježna anemono?…

više

RAZGOVOR S BREZOM

Posted on

Sven Adam Ewin

Ode godina! Prolazi zadnje slovo.
Pristiže nova. Šutim… Jeza me hvata.
Stojim pod brezom. Pusto je Silvestrovo!
– Što ti je? – pita me breza, dok mrak se hvata.

Htjedoh joj reći, brezo, sav sam u brizi.
Zaustim. Stanem… Pa mi poteku suze!
– Ah, draga, ne znam u što sve ovo klizi?
(I breza plače… Vidi se ispod bluze.)…

više