Ivan Babić

Ivan Babić
Sve što si imao
ostavio si ovdje
na ovome proplanku
na puteljku
od crvene zemlje
s brdašcima
ugaženih mravinjaka

Sve što si imao…

više

Ivan Babić
Bio si moj
a da to nekoć
nisam znao
dok se zemljom
hodati moglo
dok se sunce
o grane vješalo
i oprano rublje
na buri s treskom sušilo…

više

Ivan Babić
Sad kad je sve prošlo
kao da ništa prošlo nije
utišala se zemlja
i usporili koraci
osluškuju
nešto ce doći
nešto se mora vratiti
nešto nekako
kao iz ničega…

više

Ivan Babić
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.

Tijelo ti treperi
na odlasku.…

više

Ivan Babić …iz zbirke “Pogledi”
Mladi vjetar mu je milovao
orošeno čelo. Cvjetovi jabuke
su se prepuštali zračnim
valovima i dugo lebdjeli kao
mali crvenobijeli padobrani.
Svuda uokolo zujali su zlatni
nervi svjetlosti i oprašivali jutro.
Vosak života je žudio. Žutio se…

više

Ivan Babić
Sve mu je mijenjalo pogled.
Izranjanje sunca iza oblaka.
Dodiri. Poljupci. Blizina daha.
Neizvjesnost. Jesen. Ponajviše
jesen. Jesen blizine i
opraštanja. Tišina u vrtu,
neobrane biljke, suho lišće,
mrka zemlja i san, san kojega
je sanjao o tom istom vrtu, o
vrtu u jesen kojega zbog
nečega ne može više vidjeti,
kojega tko zna zašto sada
može samo sanjati.

više

Ivan Babić  …iz nove zbirke “Pogledi”

Ovo ti ostavljam – rekao je.
Evo stolica. Orah. Ovo je
pravo mjesto. Istok, jug,
zapad. Gledaj lišće, prati
cvjetove. Sjedio dugo ili
kratko ništa nećeš propustiti.
Sve se okreće s tobom ako
uzvjeruješ. Onaj što te voli…

više

Ivan Babić
Jutro. Na zidu zebe sunčani
sat. Zrnca mraka pod
kapcima. U kutu sobe u
paučini lagano se ziba
netaknut okrugli san. Sred
sna urastao očev modrozelen
orah. Nebom natkriljen. U
korijenje mu se uvukao…

više

stihovi i foto: Ivan Babić
Odjednom više nije bilo toga pogleda.
Razlio se Život iz
zjenica i stopio s nebeskim

više

Iz nove knjige “Pogledi” koja će biti promovirana u rujnu

Ivan Babić
Iz te guste odrine pod krovom
s rasušenom i oštećenom
crvenkastom ciglom, iz modre
stare loze probijala se i
treperila nestvarna svjetlost
što se nije širila dalje već je
ostajala kao izmaglica na tom
lišću i u prostoru među lišćem,…

više