Ivan Babić / iz nove knjige “Pogledi” koja izlazi u rujnu
Pogled spuštenih očiju,prignute glave i uvučenih
ramena, pogled što gleda
sebi pod noge, koji je
svjestan svega uokolo, ali ne
želi obraćati pozornost,
Ivan Babić
AKO
Ivan Babić
Ako izgubimo glavu, glavu ako izgubimo, suze će i osmijesi, mirisi i zvukovi, riječi će nam biti obezglavljene, bezglavo će glavinjati na mjestu na kojem su nekad bili glasovi, strahovi, stihovi, snovi…
Ako nam odsijeku pogled, pogled ako nam odsijeku, tko će nas naprijed voditi, mrakom sprovoditi, zagonetno zavoditi, same sebe od neviđenja i sveviđenja osloboditi……
VJETAR
Ivan Babić
Vjetar mu iznenada otvori vrata tišine. On znatiželjno prijeđe preko praga, udahne duboko i osjeti blagu mučninu. Ništa nije upućivalo na težinu. Trebalo je to biti tek malo iskustvo sluha. Mučnina ne popušta. Tišina bi se povukla i zaspala
ali vjetar je neuračunljiv i prevrtljiv, poigrava se i prerušava u šuštave slučajnosti.
On brzo uzima olovku i zvučnim koncentričnim krugovima bjelinu papira pretvara u gusti olovni vrtlog smisla.…
SEOCKA IDILA
OSTAVLJAM OTISKE
TIŠINA
JA I ON
BOLNE TOČKE
Ivan Babić
izmislio sam bolne točke u sebi
(žlijezde postale kvrge a bore otvorene rane)
da mogu po potrebi posegnuti za patnjom
osvijetlio sam ih lažnim zrikavcima
da mogu skretati na slijepe kolosjeke
ili se verati strmim planinskim klancima
kako bih se opskrbio strahom
pod nekoć zgaslim zviježđem…
