Maja Šiprak
Što bi bilo kad bi bio
iskupljenje mojih snova
a ne zbilje
razmišljam tipično ženski
teritorij neprohodan pozerima bez iskustva
za izborane misli ne postoji kozmetička krema
htjela bih da se možeš zanijeti
kao i ja…
Maja Šiprak
ono što zovem svojim svemirom
oplahnuo si brzacima u pličini
pješčanim gejzirima
putokazom u pomrčini
jer ti vjeruješ u usud,
sveti zakon
svih gubitnika
Maja Šiprek
neshvaćena čežnja
progonjena misao
ili samo nedovršena skica
tijesna unutar sebe
stara sam
posrćem
vlastiti me stihovi polako truju
naplata stiže iznenada
pisati pjesme – opasno je po život…