NA MAGAREĆOJ KLUPI

Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga 2013.

piše: Aleksandra Brnetić
foto: Marijana Dokoza
tand Zajednice nakladnika i knji ara Hrvatske gospodarske komore (3)Punih je deset dana prošlo od Frankfurtskog sajma knjiga a ja nikako da se oslobodim jedne slike i da zaboravim jednu izjavu.

Gledam u nju, u tu klupu iz zagrebačkog parka Zrinjevac, i čujem kako mi Neven Antičević, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, govori: „Ministarstvo je tako htjelo. Osim toga, svi smo mi u Zajednici volonteri!“…

više

BRUGES – NAJLJEPŠI GRAD

PISMA IZ BELGIJE

tekst i foto: Marijana Šundov
5.BrugesBruges, 19.listopada 2013./Od svih gradova koje sam do sada posjetila u Belgiji i ne samo u njoj Bruges je jedan od najdojmljivijih. Za mene najljepši grad Belgije.

Definitivno – to je grad u kojem bih mogla živjeti. Grad koji ima sve što ja volim – povijest, kulturu, živost…i one posebne slojeve povijesti iz kojih možeš iščitati ne samo priču o gradu nego o zemlji i ljudima.

Bruges – na engleskom ili francuskom isto se piše, ali…

više

MALA ZEMLJA ZA VELIKI NERED

POGLED KROZ DVOGLED

piše: Sandra Marelja Muić
2[1]Ono kad misliš da smo stvarno potrošili sve epizode malverzacije i pranja novca, iskrsne još jedan korupcijski akcijski blockbuster i preplavi medijski prostor.

Navodno smo mala zemlja za veliki odmor, ali smo, bome, i mala zemlja za veliku pljačk … pa ja više  ne znam hoće li narodu ostati i korica kruha nastavi li se ovako srljati u kataklizmu.

Isplivala afera iz HGK o silnim odšlepanim milijunima, i još gore,…

više

S BLAGIM OKUSOM ĆIRILICE

piše: Emil Cipar
955_89Čitam novine i nešto mislim: jebote …kad bi neki Marsijanac pao s Marsa i kad bi mu se dogodilo da padne baš negdje u Hrvatskoj …što bi čovjek pomislio. Eh da …Marsijanci nisu ljudi, pa ni jedan Marsijanac nije čovjek, ali ja ne znam što su oni.

Elem …što bi on pomislio?

Kad malo otrese prašinu i popravi odjeću sigurno bi nekako potražio pomoć …uputio se u prvo naselje, potražio prvog žitelja…

više

NAJLJEPŠA JESEN

piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević

IMG_6897Stigla nam je prekrasna jesen. I kad sam se već pobojala, da je otišlo ljeto, stigla nam je topla jesen.

Oko 20 stupnjeva je već nekoliko dana. Što bi ljudi sa sjevera dali, za ovako lijepo toplo vrijeme. Jednostavno lijepo.
Sjedim kraj prozora i promatram drhtavo jesensko lišće. Jučer sam pokosila sve zlatno-smeđe lišće koje

više

KOGA SE BOJIMO

piše: Antonio Gavran
UžasNeprestano susrećem ljude koji bezvoljno govore o svom radnom mjestu mrzeći svaki trenutak boravka u tvrtki u kojoj su zaposleni jer netko nad njima vrši teror i ugnjetava ih. Kad razgovaram sa svojim prijateljima i poznanicima i kad se netko od njih buni protiv tvrtke u kojoj je zaposlen pitam ga što si učinio po tom pitanju? Njegov odgovor bude sasvim očekivan: -apsolutno ništa. Kako onda očekivati bilo kakav pozitivan pomak?

Čovjek koji reagira na ugnjetavanje nadređenih većinom u očima…

više

JESAM LI USPJELA

piše: Martina Budimir
2285-800x800Bliži se 40. rođendan moga supruga. Je li vrijeme za reviziju? Je li došao trenutak za opraštanje od mladosti?

Nekoliko je osoba u našoj okolici nedavno navršilo 40. godinu. Većina ih je priredila slavlje, peklo se janje, pozvali se gosti… Po čemu je upravo 40. rođendan toliko važan? Zašto neke od nas upravo u tome trenutku hvata panika, tuguju za propuštenim snovima i neostvarenim ciljevima, opraštaju se od mladosti, žele iskoristiti svaki trenutak ostatka života.…

više

ZLATO ZA “ZLATNU DOB”

Kratka pisma iz domovine

piše: Marija Matijašević
IMG_6553Stružec/ Udruga umirovljenika “Zlatna dob” iz Popovače, sudjelovala je na netom održanim 10. sportskim susretima matice umirovljenika Sisačko-moslavačke županije u Sisku.

Sudjelovalo je oko 400 sudionika iz Lekenika, Dvora, Lipovljana, Gline, Siska, Sunje, Jasenovca, Novske, Petrinje, Kutine, Popovače.

Moja …jer i ja sam  član …“Zlatna dob” je osvojila 1. mjesto u kartanju belota i 1. mjesto u…

više

TAKO NEKAKO

piše: Nada Magazin
979859_10202271752297636_493418448_oOvo je profesor koji je dobija nekidan Nobela. Čovik nije ni zna da ga je dobija. Nije ima mobitel, bija je navodno na nekom pješačenju i kad se vratija, rekli su mu poznati da mu čestitaju i tako je dozna za lipu vijest.

Tako nekako.

Beznačajnosti kojima se bavi su sasvin trivijalne, ta koga briga za tamo neke početne trenutke, znanstvenu istinu, bozone i ostale…

više