MAGLA

piše: Sandra Marelja Muić
Vidim upravo rezultate najnajavljivanijeg eventa jeseni, odnosno  tog za/protiv milijun puta sažvakanog i prežvakanog referenduma i najbitnije od svega mi je da je ta priča završena jer je više ne mogu čuti.

Kako smo se samo neposredno nekoliko dana nakon obilježavanja vukovarske boli i tih jadnih nekoliko trenutaka u kojima se osjetio dašak ujedinjenosti, mogli raskupusati od obiju strana koje su zastupale opcije na referendumu, nije mi jasno. Po strasti i vrelini zagovaranja na obje strane, ja sam mislila da se sprema džihad na fejsbuku.

Zapanjilo me da ni u jednom trenu nitko od javnih osoba iz politike, društva, vjerskih institucija svih nije rekao – glasajte prema svojoj savjesti- nego su svi navedeni  izričito rekli što od te dvije opcije da zaokružimo i još uredno potkrijepili svoje nastupe nekakvom deklaracijom. Pa više demokracije ima kod talibana, ja mislim. U zrelom demokratskom društvu je valjda prvenstvena sloboda izbora, a ne nametanje ovog ili onog izbora, bez obzira kakvog.

Apropos talibani, mislim da ni oni nisu zabranili novinarima da prate nešto, ali kod njih ni nema referenduma, kod njih je sve već odlučeno.

O ljudima koji su službeno zastupali ta dva stožera, koje sam mogla vidjeti u medijima, bolje da i ne govorim, toliko usmjerenog jednoumlja i nametanja , što lažnog liberalizma, što lažnog vjerskog fanatizma nisam mogla ni zamisliti u malom Hrvatistanu.

Mislim da je najviše od svega ipak bilo galame, jer danas  ionako nikoga nije briga za onog drugoga, tako da smo referendumski volumen mogli prištedjeti.

Da se barem netko potrudio objasniti što i kako i čemu.

I onda to konstantno iskakanje iz paštete raznih javnih faca sa svojim stavom, a najviše me srozali ovi šta im trebaju još četiri nove Pradine torbe pa guraju svoju silikonsku njušku u rtl-ovu kameru stalno sa svojim izjavama ne bi li prodali još koju kartu za koncert, a ama baš po ničemu ne mogu biti ni uzor ni meritorni za bilo kakve upute.  Baš ti dođe muka od svega.

I zašto ljudi govore kako i za koga  će glasati ? Da se stvori samo neka medijska magla u kojoj ćemo se lakše pogubiti?

Kao i u ostalim stvarima u životu često, strast ostade na lajkanju bez da je poprimila konkretnu formu, što se pokazalo i u jadnom broju birača koji je izišao. Dvadesetpet posto ljudi sa pravom glasovanja je odlučilo o ishodu, znači oni kojima su ovi svi blebetači maksimalno digli tlak pa su se po ovom prohladnom prosinačkom danu ipak izvukli iz kuće do glasačke kutije prije nego upale prvu adventsku svijeću ili ostanu na kauču pred reprizom filma od sinoć.

Tresla se brda, rodio se miš i eno ga još u inkubatoru, toliko je malen.

Potrošeno skoro pedeset milijuna kuna prema podacima iz medija. Neki dan na prvim jutarnjim vijestima čujem da nam u međuvremenu tisuću ljudi dnevno ostaje bez radnog mjesta prema aktualnoj evidenciji. Vjerujem da bi svim tim navedenim i jedan mikroiznos te svote, dobro došao.

Ali, koga briga da nam je i netko krepao nasred ceste od gladi, a gladnih i onih koji oskudjevaju je sve više, ne bi se bili potrgali za referendum o tome, ta vijest bi držala toplu vodu možda pola dana, poslije ne bi bila zanimljiva i ne bi se moglo blebetati o njoj puno, smrt je ipak trenutačna.

Nije to neka kvazisuvremena trendy tema pa da se nacija tjednima bavi time, a kod tih tema smo najjači, puna usta tolerancije, a već kad vidimo nekog sa vanserijski obojanom kosom prevrćemo očima.

Nema ovdje gubitnika, ni dobitnika, samo rezignacije  nad ovakvim duševnim stanjem društva.

Suvremeno društvo , my ass!