Ponekada osjećam da nisam s ove planete
Međuprostor između neba i zemlje
zarobio me, ne da mi mira
Izbačena (bez sjećanja) iz Svemira
čudnim putanjama plutam i skitam…
Jesen je i moj glas je vjetar skriven u lišću
Da ne prepoznaš golotinju jutra
I lica bijesnih bogova
U sivim oblacima spremnim za kišu
Mandarine žute sanjajući vlastito rađanje iz cvijeta
Nevinost postanka nade u trajanje…
Spavaj dugo i ne čekaj brodove
Kad krenem
Ponekada osjećam da nisam s ove planete
Sanjala sam da su se vratile lastavice.
Pitaš: kako sam,
Jesen je i moj glas je vjetar skriven u lišću