Umor mi se šutke uselio u tijelo
Koprive minulog žara još tabane žare
U pogledu kao privid, pretežno bijelo
Ostaci izgorjela vremena skriti u stare kalendare
Ako naiđe drzak i težak dan
I pokuša ukrasti mi radost i miran san
Ako slučajno bude tražio od mene
Da budem tek sjena zrele žene
Iznad vode podići ću glavu, biti još jača
Snagom duha, bez u ruci mača…
Okrenuta prema suncu
Stojim na zemlji
Pogled mi luta lijepo uređenim vrtom
U kojemu, kao u prostranoj duš
Za sve ima mjesta
Ples slika oko mene tjera me na pisanje…
Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Punim vreće. Već ih je previše punih, a prazne čekaju sadržaj
Svijet je postao malen, a moj svijet vrvi u meni i pjeva
Mekoći jutra što izranja iz mirnoće vječnosti
Znam voljeti sebe i druge, a prezirati svoje i tuđe mane…
Biramo pjesme koje ćemo slušati, ali, nužno ne biramo
Zidove između kojih će nam vrijeme crtati
Bore na licu, smijalice i one druge
I u kosu umetati sijede vlasi…
Evo jutros mi rašćika na pamet pala
Nema je u vrtlu, ali valja i iz zamrzivača
Jila sam je dok sam bila divojčica mala
Kako kažu, ne lažu, imunitet jača
Između Neba i zemlje što je čije
Evo jutros mi rašćika na pamet pala