događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Julijana Matanović
„Napiši pismo, napiši, olakšaj sebi, reci im što im imaš reći“, savjetovala me moja teta J. I tako sam ja pisala svom ocu u Sarajevo, majci u Njemačku, prijatelju u Australiju. I čim bih napisala, osjećala bih se bolje. Problem bi se umanjio, moja ljubav prema onima kojima sam se pismeno obraćala, vratila bi se.
Pisma i nisam odnosila na poštu. Ostavljala sam ih u svom radnom stolu i u vrijeme velikog pospremanja spaljivala.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk kako je to COVID ušao u naše bolnice i staračke domove. Iako djeluje nezainteresirano dok mi odrasli slušamo vijesti, vidim da pomno prati zbivanja pa je čak pokupio i taj eufemistički način izražavanja.
Kažem mu da COVID nije ušetao u sustav, da on nije ni atletičar ni skakavac i da ne skače s čovjeka na čovjeka. Prenosi se isključivo kapljičnim putem, ako se netko bolestan iskašlje prema tebi ili ako diraš predmet u koji se on iskašljao ili dodirom prenio svoje izlučevine.…
piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Sonti, u dvorištu crkve sv. Lovre, oko kipa sv. Florijana. Fotograf je zabilježio blagoslov uskršnjeg doručka, svetenja, na Uskrs. Blagoslov hrane se obavljao u ranim jutarnjim satima. Nekada već u pet sati izjutra.
Fotografa je vjerojatno inspirirao broj ljudi koji je donosio hranu na blagoslov koji se obavljao u crkvi, a pošto je skoro svaka kršćanska obitelj donosila hranu na blagoslov, crkva bi se prepunila, te u njoj više nije bilo mjesta.…
Iz naše arhive …objavljeno 02.04.2010
tekst: Emil Cipar
Od svih kršćanskih blagdana Veliki petak budi kod mene najviše asocijacija. Više nego svi ostali zajedno. Nije to lako u jednoj kolumni ograničenog prostora pojasniti, ali ja ću pokušati…
Da Bog postoji …vjerovao sam, jer je tako govorila baka. Upoznala me je s Bogom, koji je pravedan i strog. Mislim da su prve smislene rečenice koje sam naučio bile upravo Očenaš. Naučio sam ih na slovačkom, jer baka je govorila slovački:
Otče náš, ktorý si na nebesiach…
(Zapis iz izolacije)
piše: Marica Žanetić Malenica
Travanj je numerički neobične 2020., posljednje godine drugog desetljeća. Počela mi je obećavajuće, nadala sam se jednoj ništa manje uspješnoj i zanimljivoj godini od one za kojom su se nedavno zatvorila vrata. Ali, kraj veljača je nagovijestio da se „nešto valja iza brda“ i da je samo pitanje dana kada ćemo se pridružiti zemljama zahvaćenim nekim čudnim, nepoznatim virusom koji je uvezen iz daleke Kine. Pa tako već neko vrijeme ne izlazim iz kuće.…
piše: Marija Juračić
Korona nam je promijenila život. Nema više dugih šetnji uz more, ispijanja kapučina na terasi lokala, čavrljanja s prijateljima, razgledavanja dućana, odlazaka na razna kulturna i sportska događanja.
Svima nam je teško, ali posebno je teško kad je punica s vama pa ne znate je li teže trpjeti njezina zabadanja ili izolaciju od ostatka svijeta te tako često dođe do žustre razmjene mišljenja među ukućanima.…
piše: Viktorija Banić
Zagreb/ Ne znam kako je kod vas, ali kod nas je postalo opasno zalupiti vratima u stanu. Već je netko u „niskom startu“, siguran da je u pitanju još jedan potres. Najvažnije stvari (dokumenti, novci, lijekovi i sl.) su, nakon prva dva, danima stajale spremne pored ulaznih vrata, jer možda jedan od narednih potresa (a bilo ih je i ima ih) bude sa dovoljno „Richtera“ da ne završi sa samo razbijenim staklom i popucalim zidovima.
Tako da je kod nas doma sjajno, kako sada izgleda srce Zagreba… …
Ajde k vragu korona i ko je izmislija!
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo judi moji ča nas je snašlo napalo nas je niko sitno da škužate govno koje kosi gore nego u ona vrimena španjolica. Svi su se digli na noge od vlasti do oni koji se nikada nisu oprali a kamoli duperali kakvi sapun joli Plavi radion pa i Nilu. Bilo je u ona stara vrimena i šode kauštike pa znala se roba prat u lušiji od luga iz špakera ma isto je bilo šporkačuni koji nikad nisu bili bolesni.
Moja pokojna nona je uvik ghovorila da čovik u svomen životu mora poist vriću dlak i vriću šporkice a da dica kad su mala moraju …
UMJESTO DNEVNIKA
piše: Ognjenka Kalajdžić
Ovo je u stvari priča o neshvatanju. Koliko puta sam bila neshvaćena samo zato što sam nešto više znala. Zbog toga sam i danas od nekih odbačena, ali ne želim da iko od njih završi ovako.
Ustvari ipak ću vam iz dnevnika ispričati samo jedan detalj. Spremala sam malo ladice i nađem neki lak za nokte. Zaboravila na njega. Haj, rekoh, da vidim kakav je. Namažem samo nokat na jednom prstu. Dobro, mislim, kad ovo prođe, nalakirat ću lijepo nokte, fin je.…