događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sonja Smolec
Svoj prvi sad dobio je od tate, daleke 1990. godine, za odličan uspjeh u školi. Bio je kvalitetan i skup. Kupio mu ga je nekih šest mjeseci nakon što ih je obojicu njegova mama ostavila.
Otišla je na rad u Njemačku, ali Tomo je, iako je još uvijek bio dijete, osjećao da se ona nikada neće vratiti. Nije mu to nitko rekao ali je njegova nježna dječja duša to svakodnevno govorila.
Svakih mjesec dana slala je pismo naslovljeno na njega, nikad nije…
piše: Emil Cipar
Ovih dana objavih na fejsu sliku bamije iz mojega vrta i ona je pobudila veliko zanimanje, a dosta prijatelja nije ni znalo o kakvom se povrću radi.
Zanimljivo je to, jer je bamija jedna od najstarijih kulturnih biljki. Uzgajali su ju još stari Egipćani.
U mome djetinjstvu, u Bosni, bamija je bila obvezno povrće u svakom vrtu. Kada smo se 1956. preselili u Hrvatsku, prestali smo…
piše: Silvio Stilinović
Zapravo je teško reči kako je to krenulo, ali znam zbog čega je krenulo: zbog malo duže kave s mlijekom i mineralne. On je tu bio prvoga dana, prvoga sata, prve sekunde, prvoga jutra mojega samostalnoga i samotnoga studentskoga života. Onog kojemu se godinama poslije vraćamo kao ”…najljepšem dijelu ostatka moga života…”, a ja sam zapravo te sekunde prvoga jutra, u duši nosio svu tugu, depresiju i histeričnu nostalgiju staroga nostroma koji godinama nije nigdje plovio. Da je to najljepše jutro ”…najljepšega dijela ostatka mog života…” saznat ću tek desetak…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo se nakanjivan deboto 10 dan da napišen jednu štoriju o momen kumpanju sa parangali ča oče reč sa ribarščine koji je nosi nadimak Đek, a puno mu ime neču spominjat jerbo svi koji ga znaju znat če o komen je štorija.
Kad san počeja dolazit priko lita u ovo naše lipo malo misto, za prvega san susida dobi čovika za koga su mi u štartu znali opisat ka čudaka čovika koji se zatvori sam use i žive na vrlo čudan način.…
piše: Emil Cipar
Ne znam iz kojeg dijela Hrvatske vučete korijenje, ne znam gdje živite, ali gotovo sam siguran da ste čuli riječ sataraš i da ste jeli jelo koje se tako zove.
Slavonci, u nekim dijelovima kažu i bećarac, Francuzi ratatouille, ali naziv mu ne mijenja okus i ovdje ne vrijedi ona: Nomen est omen
Tipično ljetno jelo koje nema neki klasični recept niti strogo…
Silvio Stilinović
Liftna katarza
Svaki dan odlazim liftom na četvrti kat. Tu me čeka moje poslovno gnjezdašce. No, taj naš lift!? Zapravo, on je presonifikacija svih liftova u svijetu. Dakle, za mene je taj naš lift zapravo Nirvana. Vjerovali ili ne?!
Zato se baš ne volim voziti s nekim u liftu. Tih dvadesetak metara gore više mi znače nego cijeli slobodni vikend. Od prizemlja do…
piše: Emil Cipar
Nekidan …a bilo je već kasno uvečer, prilikom večernje šetnje, osjetim jedan miris djetinjstva. Bio je to miris punjenih paprika.
Reći ćete: …pa sad je sezona punjenih ili filanih paprika, kako ih u Slavoniji zovu. Nije nikakvo čudo …reći ćete dalje…osjetiti miris kuhanih paprika.
Točno! Ali ja sam ipak prepoznao baš miris paprika koje je kuhala moja baka, a dugo vremena još poslije toga …i moja mama.…
napisao: Emil Cipar
Tko ga ne pozna!? Silvio Stilinović voditelj HTV-dopisništva iz Slavonskog Broda. Otkačen, opičen, ozbiljan, zabavan, duhovit… po potrebi i za svaku prigodu.
E sad još uz to: neobična putovanja sa svojim spačekom diljem svijeta, kazalište, gluma, recitiranje…
Na spačeku zakaže ponekad iberlauf. To se popravlja na licu mjesta. Kod Silvia zakaže ponekad srce …malo srce za puno života…
piše: Emil Cipar
Kad sam počeo pisati ovu mini-seriju po prvi puta nisam imao dvojbe oko njenog naziva. VJEČNO GLADAN najbolje karakterizira moju osobu.
O kakvoj se gladi radi biološkoj ili duhovnoj?
I jedna i druga prate me cijeloga života. Možda je izraz gladan malo strog, jer ipak nisam umro od gladi, ali rijetko sam upoznao osjećaj sitosti. Nije to neki psihosomatski poremećaj nego sasvim…
