Sve teže priznajem da su godine brže od mene. Ponekad zažmirim da ne vidim sijedu kosu, i bore na licu. Iako me ne smetaju vanjski znakovi starosti oni su ipak neminovan pokazatelj da je iza nas puno više vremena nego što je ostalo ispred nas. Sve češće i češće mislima se vraćam u one dane djetinjstva, kakvo god ono bilo, i u njemu pronalazim, poput bisera u školjki bisernici, bar nešto lijepo, čega se čvrsto uhvatim kao što se krpelj uhvati kože, i ne dozvoljavam da ta ljepota nestane iz mog sjećanja.…
09 PRIČE
DVOSTRUKI ŽIVOT
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je nastavio svoj dvostruki život. Školovanje u oholom i prašnjavom gradu išlo je svojim tokom, on je bio odličan učenik. Tih devet mjeseci sporo je prolazilo: rujan, listopad, studeni, prosinac, veljača, ožujak, travanj i svibanj vukli su se kao gladna godina u iščekivanju: lipnja, srpnja i kolovoza. Siječanj je prekidao ovaj tužni niz. I zimski raspust od dva tjedna provodio je kod bake i djeda na selu u Sjenikovcu. Tri ljetnja mjeseca vrijedila su trostruko tako da su vrijedila isto kao i preostalih devet. I snovi su se početkom lipnja mjenjali.…
ČOVJEK LUK
MOJE IME JE MARTA
piše: Sonja Smolec
Niste li se i vi nebrojeno puta začudili kako vas već pri prvom susretu osoba podsjeća na neku od životinja?
Kako u izrazu lica ili stavu tijela ima nešto šumsko, animalno? Možda je to bio vuk, lisica, medvjed …ili …oh, da …mene su neki ljudi neodoljivo podsjećali na gmazove, oni simpatičniji, ne znam zašto, na kornjače. Možda zato što mi one izgledaju bezopasno. I uvijek izgledaju kao da se smiješe. A onda, prije dosta godina srela sam čovjeka i odmah pomislila-luk. Da, ne nikakva životinja nego -luk!…
ZLATNA RIBICA
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Nada Landeka
Živjela jedna siromašna žena u trošnoj kućici pokraj rijeke. Kućica je bila od stare hrastovine, već dugo nezaštićena od crvotočine i insekata, vlažna i ne baš ugodna za stanovanje ali ovoj ženi je njezin dom bio najbolje utočište.
Nije imala struje pa je koristila ostatke svijeća koje bi donijela sa obližnjeg groblja kako bi bar ponekad osvijetlila prostor u kojem boravi. Financijski je veoma loše stajala, tj. prije petnaestak godina mogla je zaraditi nešto novca nadničarenjem na poljima, …
HRVATSKI SAN
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako je kratak ljudski život. Poput zvijezde, zasjaji malo u daljini, zatim postane bliži i sjajniji, u usponu snage, onda nakon nekog vremena u opadanju snage počne tamniti i lagano udaljavati dok potpuno ne nestane.
Neki ljudi poput zvijezda koje kratko zasjaje na nebu pa brzo nestanu, isto tako kratko žive ali za sobom ostave sjajan i dubok trag, a onda zauvijek odu. Takav trag ostavila je meni veoma draga osoba koja je prije nekoliko dana nažalost napustila ovaj…
KO TE ŠIŠA ČUKO
ČUKINE PRIČE
piše: Jacky alias Čuko
Draga moja teta Sonja,
javljam ti se ponovo …znam, znam, znam! Znam tvoju reakciju. Opet će biti …baš dosadan ovaj Čuko, stalno se javlja svojim nesuvislim pričama, a ja imam posla preko glave. Znam ja da ćeš ti tako pomisliti, a samo te Tvoj dobar odgoj i Tvoje obrazovanje sprečava da kažeš …ko te šiša Čuko!
E sad …to sam ti samo htio reći. I ako ti padne na pamet reći …ko te šiša Čuko! …imam sada spreman odgovor.
I sretan sam zbog toga! Do sada me to pitanje uvjek zbunjivalo.…
RICHARD
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Dječak je došao pri kraju trećeg osnovne u Prašnjograd i završio je uspješno treći razred. On je odmah primjetio da postoje razlike između Bosanaca i Lala naročito kod djevojčica. Djevojčice su se odvajale od dječaka a ako bi se slučajno neki dječak približio onda bi djevojčice djelile šamare, grebale, vrištale, zvale u pomoć, ritale se , bježale i slično.
Djevojčice u Bosni nisu se tako ponašale. Bilo je normalno da svaki dječak i svaka djevojčica imaju svoju simpatiju. Dječaci su mislili da…
RAŠLJE
Prije nego što počnem s pričom predlažem okladu. Kladim se da ne znaš što su to rašlje.
E sad znam …svako će odmah reći …ja znam, pa pekao sam šarana u rašljama, pravio sam praćku, gledao sam rašljara kako pomoću rašalja traži vodu…
Ništa od toga! To možda jesu isto rašlje, ali ja sam mislio na rašlje koje život znače. Nešto što je potrebno kao zrak i voda, kao kruh svagdašnji…
Ali …ako pročitaš priču do kraja možda ti bude jasnije.…
ZA ŠAKU EURA
SUSRETI
piše: Emil Cipar
-Ne možete sa psom u kafić …ovo je javno mjesto!
-Pa javno mjesto je i ulica, na kojoj su postavljeni ovi stolovi! …kažem.
-Ne može i gotovo …odbrusi mladić. –Treba još samo da naiđe sanitarna i osta ja opet bez posla.
-Dobro, dobro! …nema problema! Nismo baš toliko ni željni sjediti na terasi kafića u kojemu nismo dobrodošli!
-Nemojte se ljutiti, ali ja sam novi ovdje, pa ne znam smijete li tu…
ILEGALNI KOPAČI UGLJENA
Divan skitnje
piše: Željko Mužević
ZENICA BLUES
-Merhaba, kako ste? – pozdravih mršavog čovjeka što je do koljena stajao u žitkom, crnom blatu mješavine zemlje i ugljene prašine. Nepovjerljiv pogled prvo prostrijeli pa odmjeri došljaka od glave do pete.-Merhaba, dobro. A vi? …odvrati pitanjem i ne čekajući odgovor upita:-Kojim dobrom?– Tražimo Ramu.
-Nema Rame.
-Kako nema, rekao je da će nas tu čekati.
-Rekao sam da ga nema. Tražite ga dolje, u selu …otpovrne…