događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Ujutro na Dan proljeća prošao mraz kroz vrt Beskrajno Zeleno. Ostavio dio svoje bijele brade na laticama rascvjetale kajsije, breskve i šljive. Obojio travu u bijelo.
– Br… Br… Mnogo nam je hladno! Požalile se tratinčice svojim susjedima u vrtu.- Ne možemo ni oči otvoriti. Ukočile smo se od hladnoće. Haljine su nam potpuno mokre.
– Nešto se mora učiniti po tom pitanju. Reče loza Povijuša s…
Uz suglasnost autorice, poznate hrvatske spisateljice, prenosimo priče iz bloga “Zašto sam Vam lagala”.
piše: Julijana Matanović
Teta je vjerovala da ću postati doktorica. “U svakoj obitelji, treba biti jedan doktor. Uskoro će se liječiti samo oni koji budu imali pravu vezu”, govorila je. I neprestano je to ponavljala, neovisno o društvenim uređenjima u kojima je živjela i članskim iskaznicama novoimenovanih ministara zdravlja.
Postala sam doktorica, ali ne “prava”. Znam da bi teta sve moje knjige i moj doktorat dala za diplomu “zaozbiljske” doktorice, čak i bez specijalizacije. Glačala bi mi bijele kute i hvalila se da sam…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Nakon povratka iz Turske u Celprojektu sam se opet uključio u poslove na projektiranju, ali i pružajući pojedinim tvornicama savjetodavnu i konkretnu tehničku pomoć. Najviše smo poslovali s Tvornicom u Plaškom.
Jedne zime sam tamo po nekakvom većem poslu boravio tri mjeseca, a od kad su Đoku Bulatovića fizički izbacili iz ivangradske tvornice, on je preko Indbiroa pomagao pojedinim tvornicama. Zatekao sam ga u Plaškom. Sva smo popodneva provodili skupa, …
tekst: Ognjenka Kalajdžić
Mešak se već malo navikao na samoću u Växjö, gradu u kojem je živio, nakon izbjeglištva. Divan grad, pun zelenila i lijepih raznovrsnih građevina. Kažu da je najzeleniji grad u Europi. Šveđani se s tim baš ponose.
Tu je imao samo sestru. Majka je umrla prije dvije godine, a otac davno, skoro da ga nije ni zapamtio. Mnogo mu je nedostajala majka, još se nije navikao živjeti bez nje.…
piše: Marija Juračić
Pita me zet kakav mi je to gulaš bez mesa, a ja kažem – ćoravi gulaš.
Zet onda kaže da je to krivotvoreni gulaš, nešto što samo figurira kao gulaš, ali on to nije.
Moram braniti moj gulaš pa mu velim da se u Lijepoj Našoj nabrao lijep broj ćoravih gulaša, odnosno krivotvorina svih vrsta pa mogu i ja krivotvoriti jedan ćoravi gulaš, koji i nije prava krivotvorina jer u …
piše: Bosiljka Schedlich
Niz metalne stepenice iz aviona silazimo u neki drugi, svježiji zrak, na istočnoberlinski aerodrom Schönefeld.
Dugo stojimo u velikoj dvorani. 80 žena skida svoju prtljagu s crne, pomične trake. Neki koferi su veliki i teški. Ja sam imala samo jednu malu torbu i preko ruke narančasti kaput.
Krećemo!, pozvao je glas. Ulazimo u sivi autobus i nakon kratke vožnje stanemo. Motor se gasi. Granica! …
piše: Marica Žanetić Malenica
U vrijeme mojega djetinjstva i rane mladosti, tih 60-ih godina prošloga stoljeća, izlazio je zabavni list „Čik pogodi“, osmišljen u početku kao novina s enigmatskim sadržajem, da bi mu uskoro naziv bio skraćen u „Čik“. Nekoliko godina poslije preobličio se u „Novi čik“, pa potom u „Reporter“ i „Zum reporter“.
Kako se je u njemu pisalo o glazbi, filmu, ali i nešto otvorenije o ljubavi, mi mlađahni smo ga kriomice kupovali i isto tako prelistavali ispod klupe i ispod stola ili, pak, kamufliranog između…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Krajem travnja 1977. sjedio sâm sam u kancelariji Celprojekta, kad se oglasio teleprinter.
Bila je to poruka njemačke firme Belmer u kojoj preko Industromontaže traže vezu s Celprojektom po pitaju nekog posla za prof. Filipa Ćorlukića u Turskoj.
Teleprinterom sam se javio Belmeru i pitao o čemu se radi. Odmah su mi odgovorili da im je hitno potreban tehnološki direktor…
piše: Marija Juračić
Pregorio mi je ručak i sad ne znam kako se opravdati mojim gladnim ukućanima kada se vrate s posla. Pokušavam odvojiti gornji dio gulaša, ali smrdi po zagorenom i ne može se spasiti.
Onda mi padne na pamet da optužim Sotonu. Taj momak već mnogo vremena radi punom parom, čini se da nikada ne spava, uvukao se u mnoge institucije, robotizirao njihove uvažene čelne ljude i stvarno je već red da ga otvoreno optužimo.…
Iz naše arhive/ objavljeno 01.03.2017.
piše: Ruža Silađev ....Iz knjige “Divani iz Sonte”
Svemu dojde kraj pa tako i pokladnomu ludilu. Na pokladni utorak se mladež u omladine iskeri, izigra i ispiva još poslidnji put prid veliku pokoru.
Uveče u jedanajst sati zazvonu zvona sa tornja crkve sveti Lovra u Sonte. Svirači u omladine jako zasviru. Svi se uvatu u kolo.
Čiča Kona na egede oglasi da je došlo vrime za saranit begeš. Na binu u omladinckomu domu se popne begeš i povali na zemlju. …