događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dubravka Lisak
Kašina je bila, i vjerujem još uvijek jest, pitoreskno seoce s mnogo interesantnih likova. Patila je od sindroma malene sredine, i koliko god sam žudjela za širokim prostranstvima svijeta, ona mi je pružala sigurnost i predvidljivost malograđanske sredine.
Naravno da sam te malograđanštine postala svjesna tek na prvoj godini studija, što će biti mnogo godina kasnije, družeći se s uglađenom zagrebačkom djecom. Ali tada, ona je bila sav moj svijet i podlegla sam joj iz čistog naslijeđa.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Prvo tri puta žmirkaju, potom se i gase. Sjedim po sredini osmog reda partera i čekam da netom oživjeli mrak ubiju svjetla pozornice splitskog kazališta. Odavno nisam bila na nekoj baletnoj predstavi. A išla sam redovito, išla sam i dva puta tjedno prije petnaestak godina. I gledala po nekoliko puta u sezoni isti balet.
Bilo joj je šest godina kada sam, poput mnogih nadobudnih majki, i ja htjela neku aktivnost za svoju mlađu kći. Neku koja će razvijati njezinu gracioznost, lijepo držanje, pravilan hod… …
piše: Bosiljka Schedlich
Siječanj je 1969. Već sam tri mjeseca u Berlinu. U pola četiri posao je gotov. Niz široko stubište radnici, uglavnom žene, naviru prema dvorištu i tamo se utapaju u vlažni, sivi suton. Hladna magla lijepi se na lice.
Uza zid tvorničke zgrade momak i djevojka dijele letke. Pozivaju na demonstracije u znak sjećanja na ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta prije 50 godina.…
piše: Marija Juračić
U političkoj kuhinji Lijepe Naše, vrije! Svi su se lonci užarili, kipe, a neki su i prekipjeli. Situacija podsjeća na onu narodnu: „Rugao se lonac loncu, a oba su crna.“
Jedan gospodin, koji je izgubio glas u svakom pogledu, spočitava kiks u raspodjeli dobara gospođi, koja glas još ima, ali je nejasno ima li potporu glavnog kuhara.
Škrta je i htjela je uštedjeti, namjerno i tendenciozno, neoprostivo. Nije ona kao on, koji je najbliži najvećoj kesi pa svima daje, a posebno onim bogatima. Njima se otpisuju dugovi, jednako kao i „raji sitnoga zuba“.…
piše: Marija Juračić
U mojoj obitelji ni izbori za europski parlament ne mogu proći bez duboke političke analize.
Moj zet veli da su ga izbori u Lijepoj Našoj podsjetili na onaj stari vic o jednom davnom ratu u kojem dvije sukobljene strane, s promjenjivom ratnom srećom, osvajaju nekakvu šumu.
Jednom su jedni, a drugi put drugi gospodari šume, dok nisu dosadili i bogu i vragu pa je došao lugar i sve ih rastjerao.…
piše: Dubravka Lisak
Svakih nekoliko godina, roditelji bi me poslali sa školom na ljetovanje. Kao obitelj, svako ljeto smo bili na moru, ali s obzirom da sam bila odličan učenik, nekih godina škola bi me nagradila s ljetovanjem preko Crvenog križa, a nekoliko godina roditelji su mi priuštili da dva tjedna provedem u Novom Vinodolskom, u dječjem odmaralištu.
Bila je to odlična prilika da kao dijete koje potječe iz malenog sela pokraj Zagreba, vidim „malo svijeta“.…
piše: Marija Juračić
Danas smo moja kći i ja malo zakasnile na ručak želeći odgoditi neminovno. Kuhao ga je moj zet, jer on uživa u pripremanju i kuhanju brudeta. Nije bio zadovoljan našim kašnjenjem, a ja nemam srca reći mu da mi se njegov brudet ne sviđa.
Ima previše sastojaka koji me podsjećaju na našu političku scenu, a kad već skupo plaća tu silnu ribu i plodove mora, mogao bi bar napraviti bolji izbor. Ugledati se na naš puk, koji već tradicionalno zna koga izabrati.…
Iz naše arhive …objavljeno 29.05.2011.
Još samo jednu godinu. Zlatko je to prvi put rekao prije dvanaest godina. Djeca su već davno krenula u školu, Ante je osmi, Ljubica peti razred i otac im na početku svake školske godine kaže da dobro uče jer još samo jednu godinu su tu i moraju ponijeti dobre ocjene u Hrvatsku. Ante je vrlo dobar. Ljubica ima odlične ocjene. Zlatko već godinama djeci na početku školske godine u torbu s knjigama stavlja i jednu te istu rečenicu. A djeca vjeruju u rečenice.…
piše: Dubravka Lisak
Baka je bila, danas to slobodno mogu reći, najdepresivnija osoba koju sam ikad poznavala. Kao takva, ipak je nemjerljivo obilježila moj život i često je se sjetim.
Prema meni je bila najbolja, iako sam još kao dijete znala da je bolesna i jako su me pogađale njene promjene raspoloženja.
Na koji način je obilježila moj budući život, vjerojatno ni sama nije bila svjesna. Psihotično depresivna, zapala bi u strahovitu tugu.…