događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo bože lipa li je jesen sa svin onin kolurima kojima se ka inkantani morete divit u sumrak. Ma bome morete i po danu jer jesen pravi najlipši kolorit o lišča tako da u to vrime dragi bog ispada najboji slikar prirode u kolurima.
Moran prić na drugu temu jerbo moran napisat ovu štoriju. Šoma dela šoma sve je istina, a očeli van se svidit …vidičemo.
Ma moran van reč da san ka zvono na mobitel (bože moj da mi…
Napisao: Armin Pohara
Rafinerija u Brodu sagrađena je 1893. i tada se zvala Danica …lijepo ime.
Znali su ti stari biznismeni sve tajne modernog marketinga. Dati ime Danica nečemu što proizvodi naftu iz Galicije i u principu se bavi nimalo lijepim proizvodima kao što su, kolomaz, asfalt, koks, petrolej, benzin… i mnoge druge masnoće od kojih se evo svijet ni dan danas ne može osloboditi, podsvjesna je poruka ljudima toga kraja kako se ne…
ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko
Draga moja teta Sonja,
nadam se da me nisi zaboravila, jer se nisam dugo, duuuugo javljao. Krivac je opet moj gazda, ali to je posebna priča, pa ne bih sad o tome.
Ja sam uglavnom dobro. Vrućina je, pa sam šetnje po brodskim parkovima sveo na najnužniji minimum. Uglavnom vrijeme provodim gledajući TV. Sada je u Hrvatskoj program jako zanimljiv, jer je vau-vau koalicija došla na vlast i nema više…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji koja se čuda po svitu događaju, ma jopet misliš to je po svitu a ne kod nas, ovod na more. Dunkve Gradac malo lipo i šesno misto u sri Makarske rivijere jema dva porta. Ma o temu san več pisa i da mi ne bi niki brontulavali moran bome još jednon o tin portiman i tomen lipemu mistu pisat.
An da se vratin onin čudiman, jo kako je to sve ingropano a na kraju jedniman je tužno drugiman je smišno, a bome jema i oni kojiman je to jako ozbiljna stvar. Šoma dela šoma u to malo…
piše: Drago Oršić
Novo vrijeme, novi običaji, nove metode, novi odgoj, novi nazori. Sve u ovom našemu životu vrvi nečim novim, boljim, naprednijim. A je li sve stvarno tako? To je već veliko pitanje, ne samo za mene, nego i za svakoga, iole normalnoga čovjeka.
Vraćam se, neki dan, iz grada u prepunome S-Bahnu, i promatram ponašanje te današnje mladeži.Iako, ne samo ja, nego jos nekoliko starijih osoba, kako muških tako i ženskih, stojimo, jer su sva sjedeća mjesta zauzeta, uočavam kako se, nitko od tih školaraca, …
Iz bilježnice moje bake …IZ NAŠE ARHIVE/objavljeno 10.08.2010./
piše: Emil Cipar
Proputovao sam dosta svijeta …daleko više godina mojega života proveo sam izvan zavičaja. I kada sam se vratio …zavičaja nema. Gdje li je samo nestao!?
Znao sam da ću se kad-tad vratiti. Ne mogu očekivati od onih koji su ostali da sve konzerviraju i sačuvaju za mene dok se ja ne vratim.
I promjene su se dogodile …vidljivo je to na svakom koraku. Je li se svijet promjenio na bolje …to je sad druga stvar.…
U našoj rubrici naslova 260 dana, nastaloj prema istoimenoj knjizi Marijana Gubine, uz odobrenje autora …na čemu od srca zahvaljujemo …objavismo cjelovitu knjigu kroz …kako simbolično …26 nastavaka. Potresno do bola, neshvatljivo, žalosno …ljutnja, gorčina, razočarenje …smjenjuju se u nama, čitateljima, različiti osjećaji dok hodimo zajedno s glavnim likom ….autorom knjige …a u vrijeme radnje tek desetogodišnjem dječaku …kroz svih 26 nastavaka kao po svojevrsnom Križnom putu.…
ČUKINE PRIČE ...IZ NAŠE ARHIVE /objavljeno 20. lipnja 2011./
piše: Jacky alias Čuko
Draga moja teta Sonja nadam se da me nisi zaboravila. Ja sam onaj tvoj Čuko koji se znao ponekad javiti na tvome portalu. Ma znaš sigurno koji!
I moj gazda se znao ponekad javiti, ali njega možeš i zaboraviti. Ne bi to bio nikakav grijeh, jer on je kriv da se nisam duže vremena javljao.
Prvo ti njemu padne na pamet da idemo u Njemačku. I bili smo tamo dugo. Dobro …vratismo se ipak, ali njemu palo na pamet seliti se. Ajde …ja sam se nekako izvukao, više sam selidbu pratio iz priča kod bake i nisam u njoj sudjelovao aktivno. Moj gazda je sve stvari preselio sam,…
Marijan Gubina: 260 dana
Ugledavši moga tatu, promijenio je izraz lica. Na njegovom licu jasno se vidjelo da vodi borbu sam sa sobom. Nešto bi rekao i ne bi. Na kraju, samo je namignuo mom tati i okrenuo se natrag. Bio sam svjestan da tata bježi, da ne bi smio biti s nama. Drugi je krenuo prema dnu autobusa. Umirem od straha. Imam osjećaj da će mi tata stiskom ruke zdrobiti nogu. Sreća, prvi vojnik okreće drugoga, grli ga i kreće s njim van iz autobusa.
piše: Drago Oršić
Prečesto, u životu, gradimo, stvaramo i težimo nečemu, da bi se, kada se krug sudbine zatvori, našli na ruševinama, bilo djela, ljubavi ili prijateljstva. Saznanja, koja stičemo, u takovim trenutcima, mahom su velike ili manje velike, katastrofe, ovisno o uloženome sa svoje strane.Veliki nedostatak, bilo Božiji, kako to mi vjernici kažemo, ili prirodni, kako agnostici vele, je taj što ne možemo vidjeti dušu, jer tada bi i oni najtvrđi vidjeli sve moguće ožiljke na njoj, koje sakupismo kroz život.…