ČUKINE PRIČE
piše: Jacky
Prije svega da te pozdravim! Evo i mene! Mislio sam se nekako izvući, ali obećao sam teti Sonji da ću pisati kad ona bude na godišnjem odmoru. Po nekom zakonu, životinje i nemaju pravo na godišnji odmor,…
09 PRIČE
MAĆEHA
Jedna životna priča (2)
piše: Veronika Vere
Stigavši u Zagreb očekivala sam da će me otac dočekati na kolodvoru.
Zurila sam na sve strane, zamišljajući crveno lice moga oca, zacakljeno od dvije tri rakijice koje je običavao popiti za dobro jutro, ali ga nigdje nisam mogla ugledati.
Već sva izgubljena gledala sam gdje bih sjela da ne smetam ljudima koji…
BROD JE ZAKON
Brodske priče
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD JE ZAKON!
Vruće brodsko ljeto. Prolazim pored voćnjaka kojega spomenuh prošle godine u priči ispod. Susjed Mile je već rano ujutro na nogama. Vidi me i prilazi ogradi.
-E baš dobro da si naišao! Htio sam te pitati jesi li čuo da se sada umjesto šteke smiju preko granice prenijeti samo dvije kutije cigareta. Ma zašto si se samo vraćao iz Njemačke …trebao si ostati tamo!
-Ma znaš Mile, nije Njemačka moja država. Kakva jest da jest…
ODRAZ U OGLEDALU
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Ogledalo je čudnovata stvar jer gledajući se u njemu često si znamo prikrpati mali million fizičkih mana za koje mislimo da nas okrnjuju u svakodnevnom životu i umanjuju našu ljepotu.
Dnevno provodimo veći dio dana maskirajući te fizičke nedostatke kako bismo prema našem mišljenju vanjskom svijetu prezentirali najljepši dio sebe i pokazali se onakvima kako mi želimo da nas drugi gledaju svojim očima. Na žalost,…
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
UVOD
piše: Emil Cipar
Jedan sasvim normalan susret na stranicama Hrvatskog glasa. Čitateljica, koja je i autorica izdala knjigu, pa nas informira. Knjiga se zove „ Neka mi sudi Hrvatska, a ne hrvatsko pravosuđe“. O knjizi smo već pisali. Zanimala nas je osoba koja piše o kojoj se radi, razlozi, život, svjetonazori …sve nas je zanimalo.
Iza imena autorice Veronike Vere, stoji jedna osoba, jedan život, jedna sudbina… Sve je to dosada ispunjeno bolom, nepravdom, razočaranjima, odricanjima… A ipak …Vera se uspješno opire vjetru i udarcima.
Na sve te izazove Vera ima samo jedan odgovor …ljubav.…
MAJKA
Jedna životna priča (1)
piše: Veronika Vere
Polako nježno i stidljivo prva jutarnja zraka sunca odluči ući kroz moj prozor. Najprije nekako bojažljivo, a onda se ohrabri pa brzo svoju žutkastu boju najprije prospe na moje jedno pa na drugo oko. Sve jača svjetlost već davno probuđenog sunca i mene natjera da se razbudim. Kao da mi govori; Hajde ustani, ne gubi vrijeme, imaš još puno posla danas. Nisi valjda zaboravila kako je važan dan?
Dosjetivši se, iznenada sam skočila iz kreveta i na brzinu obukla stvari pripremljene još od jučer. U mojoj još pospanoj podsvijesti tiho je nešto šaputalo;…
KOTLOVINA
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što sam stariji to sam nostalgičniji. Tako je i kod jela. Privlače me stari okusi, mirisi, začini… Tako je i s kotlovinom, koja sve više otima mjesto popularnom roštilju. S kotlovinom me vežu uspomene iz djetinjstva.
Nismo ju nikada pripremali kod kuće. Jeo sam ju ponekad na jesenjskim sajmovima u Slavoniji. Pripremali su ju Romi. Naročito je omiljena u virovitičkom kraju. Bila je povoljna po cijeni i jaaaako…
HRVATSKI JAL
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu. Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…
A ŠTO BI BILO DA NIJE BILO SNIJEGA…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog se uvijek za sve pobrine. Ponekad i sami ne znamo što bi i kako bismo se postavili u određenim situacijama, a tada s Neba dođe rješenje. Da te godine nije bio snijeg visine nanosa i do 11 m, tko zna što bi bilo. Kolebanja koja sam osjećala u sebi, možda bi me odvela nekim drugim stazama. Eto, i snijeg zna pripomoći u donošenju odluka………
NEDOVRŠENA PRIČA
Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)
piše: Sonja Breljak
Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…