događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Emil Cipar
Kopam po sjećanjima događaje iz sredine 60-tih. Ja sam u dobi koju danas zovu pubertet, kažu i da je to vrlo važna faza u razvoju čovjeka. Može biti tako, ali ja tu fazu nisam svjesno doživio …o pubertetu se u mojoj mladosti nije javno pričalo.
Išao sam u tehničku školu „Josip Godlar“ u Slavonskom Brodu …strojarski smjer. Bila je to tada perspektivna škola, industrija je vapila za školovanim kadrovima.…
napisao: Ante Skazlić
–Otac mi ide u subotu u Beograd na vojnu paradu, još će obići I rođake, a mama će provesti vikend u Delnicama kod svojih. Pozivam te u moj rodni grad, čekaju nas zelene obale njegovih Rijeka, mirisna jutra I prijatelji iz djetinjstva– govorila mu je Maja jednog popodneva dok su se umorno vraćali s predavanja, a u očima joj gorio plam ljubavi.
Dok su u nedjelju ujutro spavali opijeni I umorni od ljubavnih strasti, a prve sunčane zrake bacale svjetlo kroz poluotvoreni…
Piše: Emil Cipar
Nema više, dobri svete, one lepe še’set pete kad smo bili na svečari kod kumova naših starih. Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša, pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom. Mesto leba mesa bela, princes krofne …vangla cela, suvih šljiva i koljiva i rezance s makom. E, kad se samo setim, al’ se nekad dobro jelo, baš. (Đorđe Balašević).
-Moram kupiti kesten, prašak za pranje rublja, namaz za doručak, kremu za brijanje i neko tijesto za Čuku …prolazim tako u mislima…
napisao: Ante Skazlić
Bepo je u zagrijanoj učionici, dok su učenici pisali test iz matematike, sjetno gledao kroz prozor prve pahulje snijega koji je vjetar donosio s Bilogore. Ni slutio nije dok je odrastao na svom sunčanom otoku da će ga ljubav prema poslu u prosvjeti odvesti u grad podno te planine. Upravo ovo lepršanje prvih pahulja u kasnu jesen uvijek kod njega izazove sjećanje na prvi susret sa snijegom u kišnoj i šumovitoj Lici, zahvaljujući svećeniku Mati, očevom bratu koji ga je primio kod sebe za vrijeme zimskih…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Puno puti kroz moje štorije san van zna spomenit moga velikega prijateja MLADENA STIPIĆA zvanog MAČAK,e i sad san doša prid zid na kojemu bi triba za vječnost napisat štoriju momen prijateju i sa njon se oprostit od njega zauvik.
Prin nego tu jebenu rečenicu izustin joli napišen moran van spjegat ko je i kakvi je bi čovik moj pokojni prijatej MAČAK.
Kad se pišedu karakteristike o čoviku red je odma ako je to istina…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jutro u naše lipo malo misto ka i svako kad nima kiše joli leda i isprid našega najpopularnijega kafića „ KARAKA „ sidi jarpa svita.
Lipo i teplo jutro babjega lita okupano suncon koje je netom izvirilo iznad GRABOVICE i okupalo dvi prilipe vale našega malega, lipega i smišnega mista judi u kratke rukave i kratke gače do kolini guštaju višje vengo u sri lita, jerbo nima turisti i šušura a jopet ni ni privruče.…
Piše: Emil Cipar
Nešto mi danas došla želja jesti piroge. I to baš onakve kakve je pravila moja baka …one najjednostavnije sa krumpirom.
Piroge su slavensko jelo koje se koristilo na galicijskom prostoru bivše poljske države, današnjim prostorima zapadne Ukrajine, istočne Poljske i Slovačke, gdje se miješalo niz slavenskih naroda između ostalih i Poljaci, Slovaci, Ukrajinci i Bjelorusi, posljednja dva naroda tada su bila poznata kao Rusini.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji i dragi štioci ovega našega foja ča se zove Otvoreno more niko na svitu nemore predvidit situacije i barufe koje zadesu nas ribare.
Eto jutros san proštija zadnji broj našega foja kad tamo u priči od onega prijateja Slovenca jopet moje bezime se spominje. Kako to niki judi neznaju da sve ribarske priče nisu bajke ni izmišljotine.
Eto moj kumpanjo Žorž je parti bogu na istinu a ja san još bome u…
piše: Emil Cipar
Od svih slastica najviše volim palačinke i najviše one koje sam napravim. Nije to da drugi ne znaju praviti palačinke, ali meni jednostavno najbolje prijaju one koje sam napravim i to je onda po receptu moje bake, a ja sam ih samo malo prilagodio vremenu u kojemu živimo.
Moja baka nije znala za mineralnu vodu. Mineralna voda čini palačinke prhkijim i mekšim, a baka se tu pomogla sodom bikarbonom.…
Silvio Stilinović
–Zapravo mi je jako hladno …zamišljeno će Stjepan nekome u paralelnome svijetu.
Nastavio je razgovarati tiho, tresući se. Govorio mu je o hladnoći koja mu je probijala mišiće, živce, krvne žile i kožu.
– Ali, ta hladnoća ode od kostiju prema površini! …zaključi. I ponovo počne drhtati. A Sjeverac je puhao histerično ravnomjerno već četiri, pet sati… Ni sam ne zna koliko. Toliko, koliko je zapravo…