Iz naše arhive. Ova priča je objavljena 23. lipnja 2011.
FERDINE PRIČE
piše: Ferdo Crnogorac
Čuvao sam riječ s kojom bi odao dostojan spomen Marti. Ali život teče i ostale su mi ove sadašnje – na izmaku – u izreci skučene i siromašne, ali u duši velike, koje i pored njihova njegovana skrovišta nikada nebi mogle izrasti u vrijednosti da bi sročile zaslužnu priču o njoj.…
Prije nego što je postao Šimo Urlaub, bio je samo Šimo… ne mogu se sjetiti kako se prezivao, ali to nije ni tako važno …u svakom slučaju bio je obični, domaći Šimo, a prezime mu završavalo nekako na …ić.
Najidilo se more moje
Putovanje je moje redovno stanje pa putujem i kad treba i kad ne treba. Ovoga puta je trebalo, nisam izmišljala razlog. Kći i zet bi četiri dana predahnuli od posla, djece, kuhače… jedom riječju od svega, i to u zemlji s druge strane Jadrana. Stoga i ja moram na put kako bih vršila video nadzor nad dvoje unučadi.…
Viđahu ga često
Povedi me u neki bar
Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.