događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić .…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Vojska se već povukla i iz Doboja, pa je 09. 04. 45. u Derventi bilo puno vojnika. Najvećim dijelom ustaša. Došao je i zet Jozo sa svojom satnijom, a s njime je bila i moja sestra Marija.
Na putu u grad u jarku pored ceste ugledao sam pištolj. Uzeo sam ga u ruku i pogledao, a budući mi je bio potpuno nepoznat, uspravljao sam ga da pogledam u cijev. Pri tome sam nesvjesno držao prst na okidaču i…
piše: Marija Juračić
Vidi me zet s olovkom i papirom pa pita što opet mudrijašim. Pomalo me vrijeđa taj izraz, ali mislim, još uvijek je bolje, nego da me pita, što se opet glupiram i zato zadržavam miran ton.
„Pročitala sam u „Berlinu“ članak jedne gospođe o penzijama i izjavi premijera da su ove godine penzije narasle više nego ikad pa računam, tko je tu u pravu.
Tip je izjavio da na mirovine odlazi 37- 8 milijardi kuna, milijarda amo tamo, a znamo da u državi ima otprilike milijun i 200 tisuća penzionera, mahom bezobraznih ljudi koji traže da im se vrati ono što su godinama pomalo uplaćivali pa nisu ni osjetili da nešto daju. …
piše: Filip Ćorlukić ....Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
E, tu opet prestaje jedna faza moga životnog puta i započinje druga. Satnija je ostala u Visokom, a ja sam se vratio na selo. Uopće se ne mogu domisliti zašto sam išao u Visoko, niti zbog čega su me vratli nazad. Zbog veće blizine škole, boravio sam kod ujaka u selu Tetimi i sjećam se da sam već nakon blagdana redovno odlazio u školu.
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Zuje, lete, lepršaju, gmižu, grizu… sišu krv ljudima i životinjama, sišu slatki nektar cvjetovima, pletu mreže, grade mravinjake, uništavaju biljne nametnike …i još puno glagola bih mogla upotrijebiti ako bih htjela objasniti sve što oni rade.
Oni su sitna, ali najmnogobrojnija vrsta životinja na svijetu. Zovu se kukci i pauci. Ima ih više vrsta nego svih ostalih životinjskih skupina zajedno.…
piše: Marija Juračić
Nervira me zet kada primjećuje da ručak u zadnje vrijeme kasni i kada tu činjenicu povezuje s mojim godinama. Kažem mu da to kašnjenje s godinama nema veze, jer ako si se rodio blesav, godine te neće opametiti, a ako si se rodio pametan, godine će ti dodati onu finu kvalitetu iskustva i zrelosti.
„ Dobro, o čemu se onda radi?“ pita me izravno.
„O tome da svakog jutra moram pročitati sve novine i pregledati cijeli Internet da vidim što se kuha u vladinoj kuhinji… Vidim, tebi je to smiješno“, reagiram na njegovo cerekanje, “ali ako nisi budan, odnosno spreman na trenutnu reakciju, može ti se lako dogoditi da zaspiš kao oženjen čovjek, a probudiš se kao neoženjen, jer je vlada tako odlučila.”…
MIRIS DJETINJSTVA
piše: Ruža Silađev
Teško se odlučujem na spremanje roditeljskog tavana. Oduzme mi mnogo vremena, jer ponovno nailazim na zaboravljene predmete, knjige i fotografije. Tavan je za mene oduvijek magija. Svaki taj dio tavana ima iza sebe priču koja dira u najtananije osjećaje.
Po tko zna koji put otvaram makar jednom godišnje požutjelu kartonsku kutiju, privezanu unakrst, uzicom koju je moja…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Bio je to vrlo zanimljiv period moga života. Vojnik Nikić, koji je bio specijalist za snabdijevanje njemačkim oružjem i opremom, darovao mi je prekrasan kromirani samokres Walter 7.65 mm s ugraviraninom ornamentikom i sedefnim koricama, koji je “pokupio” od njemačkog pukovnika u dobojskom skloništu za vrijeme zračne uzbune, a kasnije mi je dao i neku njemačku časničku odoru, sa skinutim časničkim oznakama.
Svaki sam radni dan biciklom i s oružjem odlazio u derventsku…
piše: Marija Juračić
Pita me zet kada će ručak. „Evo, zete, tražim recepte“, odgovaram ležerno i nastavljam listati neke novine koje opširno izvještavaju o najnovijim vladinim mjerama.
On me neko vrijeme gleda sumnjičavo, vrti glavom i onda ispali:“ Ma kakve recepte? Lonci prazni, a vi gubite vrijeme čitajući to smeće.“
„Bože, zete, kako si ti nerazuman i nestrpljiv! Sve je to u cilju prosperiteta. Uvijek moraš učiti od boljeg majstora od sebe. A gdje mogu naći bolju kuharicu od ove vladine? Ja doduše ne mogu osnovati povjerenstvo za izgubljene dane, jer znaš kako je rekao Churchill; ako želiš da stvar propadne, osnuj povjerenstvo, ali mogu naučiti kako prelijevati iz šupljeg u prazno, a da se lonac napuni.“…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Stričeva i Kaicina obitelj primili su me otvorena srca. Oni su dijelili malu zajedničku kuću, a ja sam spavao u udžeri u kojoj su pokojni Ilija i Kaica spavali dok su bili mladenci. Naša stara djedovska kuća već je davno bila srušena, a udžeru je Ilija prenio sebi.
Želeći što prije nastaviti školovanje, već sutradan sam otišao u sedam kilometara udaljenu Derventu. Videći moju svjedožbu petog razreda iz Tuzle, direktor gimnazije mi je bez ikakvih problema omogućio nastavak pohađanja nastave šestog razreda. Svaki sam dan u crnoj tenkističkoj odori pješice dolazio iz Vrhova. Red vožnje vlakova mi nije odgovarao, a niti drugog odijela nisam imao.