03 REPORTAŽE

Kakva sreća! Na najavu, odnosno tekst naše suradnice Aleksandre Brnetić o otkrivanju spomenika našem Antunu Gustavu Matošu u Parizu, komentarom se javio Damir Perinić, poznati arhitekt koji dugo godina živi u Parizu, ujedno i predsjednik pariškog AMCA, Udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta. Mi poruku u Pariz, iz Pariza poruka nama …pa tako u par navrata do ovog što slijedi -obećanog i poslanog nam zapisa (i fotografija) iz Pariza.  Kakav događaj! Nije čudo da je i pariško nebo zasuzilo od sreće. /Urednica/

tekst i foto: Damir Perinić
Pariz/ 8.02.2014./Danas sjedi Matoš u svom Ružičnjaku u Issy-les-Moulineaux, pričajući prolaznicima svoju poeziju, a naročito onu –  “Tajanstvenu ružu”.

Sjedi u ružičnjaku a ne na obali Seine kako ga je Dobriša Cesarić bio opisao -Trubač sa Seine, no hajde Seina teče uz rub Issyja i nije mu daleko do nje.

No, zadovoljan je a zadovoljna je i cijela ekipa AMCA-Parižana koji su dočekali da se nakon tolikih peripetija mogu uz njega sjesti na klupu.…

više

A rekao bi im neku lijepu riječ

piše: Emil Cipar
Hrvatska svojim topografskim izgledom podsjeća na zmaja kojemu bi glava bila Istra, trup sačinjavaju Lika i Dalmacija, a ostatak bi bila krila.

Glava i trup dobro su poznati, imaju razvijeni turizam što nije ni čudo jer se nalaze na lijepom Jadranu dok su krila, a pogotovo njihov vrh …Slavonija i Srijem potpuno zaboravljeni.

Slavonac sam i ne mogu se pomiriti s tim, ali moja Slavonija tone i…

više

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Organizator trinaeste po redu zabave naslova “Veseli se Posavino“, Zavičajni klub “Brođani” , bijaše iznenađen.

Pa čime, sad se sigurno pitate ?

E, pa, eto, bijaše iznenađen brojem gostiju kojji su pristizali i pristizali duboko u noć i to pošto su već danima prije zabave, sve ulaznice bile rasprodane.…

više

Neću kriti to kako je bilo ludo i nezaboravno. 

Tekst: Marko Sladić, Črčkarije
Netko u prašumi, netko na drugoj strani planete, netko na Mjesecu. A ja?! Ja sam svoju avanturu života doživio, prije nekoliko godina, u srcu Zagorja, točnije Krapini, kamo sam se zaputio ne znajući tko i što me tamo čeka. Bio je to pravi pravcati spoj na slijepo.

Na put za Samobor, krenuo sam sa svojom ekipom u večernjim satima, dan prije stare godine. Odsjeli smo u jednom samoborskom hostelu u kojemu smo, tada, bili jedini gosti.…

više

Kožarićev Matoš na klupi od subote u Issy-les-Moulineaux-u

piše: Aleksandra Brnetić
–Ako hoćete da vam Zagreb ne švapčari, da vam djeca ne postanu nehajni kulturni divljaci, da zavole ukus i uglađenost, da zavole domovinu, ljepotu i slobodu, učite ih francuski!

To je prije punih stotinjak godina Zagrepčanima preporučio njihov sugrađanih Antun Gustav Matoš kao lijek protiv tadašnje austrougarske germanizacije.

AGM je već tada bio istaknuti pisac koji je svojom…

više

Sjećanje na jedno putovanje

Marija Kukić
Sve dane prije i poslije izleta padala je kiša. Dosadna, promjenjive ćudi, proljetna… Rašireni kišobrani postali su uobičajeni  „suveniri“. Jutarnja izmaglica, sunca nigdje na horizontu, na pospanom nebu nemirno trčkaraju lepršajući oblaci. Pitali smo se: „Hoće li posjet Bačkoj biti zaliven kišom ili obgrljen zrakama Sunca?“ Tog prohladnog jutra nitko nije mogao odgovoriti na to pitanje.

Prvi dio puta, do Batine, poznat je većini putnika. Uobičajena granična kontrola i ulazak u drugu državu. Dunav se lijeno vuče…

više

I štošta nešto se ja sjećam i te uspomene me jako rastužuju

Cvergla Crčkarije
Kada vam je tata rodom iz Ćićarije, a njegova sva uža familija na Ćićariji, onda je to nekako značilo kako Cvergla, djelić svojih školskih praznika, provodi u Istri. Barem je tako bilo u mojoj kući. I tako sam, kroz svoje djetinjstvo, pratila “razvoj” istarskog sela. Iako je riječ o jednom selu, gotovo istu sudbinu dijele mnoga sela po Istri (i Hrvatskoj). Zanemarimo sada”beba-razdoblje”, o njemu ne mogu reći neku suvislu jer mi najranija sjećanja sežu tek u 1971.- 1972. godinu.…

više