tekst: Marija Kukić
“Tko je jednom bio u toj našoj drevnoj šumi (…) taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanim ravnim brazdama (…) orijaši snagom, prkose buri i munji. (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nada sve, on je u njoj kao u svojoj kući…” (J. Kozarac- Slavonska šuma)
A kada jesen doskakuće na krilima vjetra, u paleti boja, na sagu šuštavog lišća, u crtovlju najrazličijih zvukova, onda kažemo: “Ona je tu!”
U sjeni hrasta ili nekog drugog drveta, na tvrdoj sjedalici kamena, na šumskom proplanku obasjanom posljednjim zrakama Sunca, opet ponavljamo: “Ona je tu! U sjeni hrasta! Ona, jesen je tu!”
Ah, te ljepote! Ljeskove vode, 20 km od Slavonskog Broda.… 
Ovo su posljednji trenuci raskošnih boja japanske trešnje u ovoj godini.
Kad jesen zajeseni, sve oko nas vrišti od različitih kontrasta. Među njima najuočljiviji je kontrast boja; kontrast toplih i hladnih, primarnih i sekundarnih boja, komplementarni kontrast… 
Grabarje/ Na ovom našem planetu često se obilježavaju neki manje ili više značajni nadnevci. Tako se 15. listopad obilježava kao Svjetski dan seoskih žena.
Prošlo je mnogo godina da sam se iz Berlina zaputio u Hrvatsku, točnije, to je bilo krajem kolovoza 1995.
