tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Malo je riječi koje vam preostanu nakon posjete gradu poput Pariza, osim onih kojima možete izraziti da vam nije bilo dovoljno vremena za sve.
To najviše shvatite kada ga u onom dijelu gdje ste prepušteni slobodnom rasporedu bez vodiča i grupe, obilazite sami i osluškujete njegov puls ili bolje rečeno, njegov dah.
Sve se u njemu čini uravnoteženo i tečno, imate čak osjećaj i da ta lijepa Seina diše …



