03 REPORTAŽE

Iz naše arhive/ objavljeno 19.01.2014

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Dvadeset godina je kako smo u Njemačkoj. Mi, djeca rata. Mislim …bit će vrijeme na ovu obljetnicu sabrati se, presabrati što se da, pogledati unazad. Pa kao pri pogledu u ogledalo ocijeniti, procijeniti, što sam, gdje sam, jesam li…

Stotine pitanja pritom ispunit će moje  misli. A odgovori? Zanima Vas kakvi su odgovori? …

više

Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2013.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Pogledah gornju fotografiju bezbroj puta. Boje drveća, odraz u vodi, igru svjetla, obalu nadohvat ruke …Ah, kako dobro je ljepoticu -rijeku, uhvatio okom i fotoaparatom kolega Cipar. Htjedoh napisati prozu al na um mi padaju tek slavni stihovi. I ne daju mira. Vuče me …s razlogom …druga obala iz Makove pjesme. Valja nama preko rijeke … …

više

Iz naše arhive/ Objavljeno 30.10.2013.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Sanjam, prije neku noć, moj grad. A odavno nisam. Sumrak je, i ja promatram sunce koje tone iza obrisa poznatih planina. Ah, kako je davno od tad! I kako se puno dogodilo između dva ovakva sumraka.…

više

Podrška djeci s poteškoćama

tekst i foto: Slavica Jurčić

Moj dječak je odrastao, postao je zreliji, pametniji, ali on je u svojoj duši dIjete, ono nevino, čiste i neiskvarenE duše.

Kao mali imao je kroničnu astmu koja ga i danas pati. Sve ove godine mi smo mu pokušavali olakšati život.

Dvije godine je boravio u Crikvenici na talasoterapiji. Iz kuće smo izbacili tepihe, imamo antialergijski usisavač, centralno grijanje.

Ipak, ova zločesta bolest dolazi iznenada, kada se najmanje nadamo. Uvijek se sjetim riječi jedne liječnice: “Od astme se umire! Mi se moramo prilagoditi njoj a ne ona nama.”

Ove zime je Domagoj išao na gradske bazene, na terapijsko plivanje. Paraolipijski klub ima divnog trenera, Davora, koji s djecom i osobama s poteškoćama strpljivo radi.

U Klubu je s djecom radila i Maja Mišić, djevojka koja ima veliku volju i snagu pomagati drugima. Ona je u Viber grupu poslala upit, želi li netko ići na Vir na ljetovanje. Bila je subota, nitko se nije javio, ja sam ju pitala može li ići obitelj iz Petrinje, ali ova obitelj nije mogla ići. Tata Goran je promijenio firmu, kuću u Petrinji treba urediti, djeca još idu u školu.

U razgovoru s Majom i Goranom Vickovićem (organizator inicijative) s Vira, saznajemo da oni svake godine daruju 2 ljetovanja za djecu i obitelj djece s poteškoćama. Pitala sam za nas, tata, Domagoj i ja, majka dječaka sa 100% tjelesnim oštećenjem.

Termin je 10.6 -17.6 pred sezona, Bobovik , Vir, apartman u prizemlju, Elio Kuraja nam plaća smještaj kod Đanija Čvangića, apartman ima 3 zvjezdice.

Elio Kuraja je ugostitelj koji ima Snek bar Bolero. Svaki dan nam dostavlja ručak, i već prvi dan nakon dolaska sa plaže dostava nam donosi prvu porciju.

Domagoj je pojeo sve, to je znak da je Elio Kuraja vrhunski ugostitelj i domaćin.

Sve ove godine ovi mladi ljudi Goran, Đani, Elio rade na promicanju turizma na Viru. Svi oni su porijeklom iz Slavonije, žive ovdje i vole svoj Vir.

Na Vir se autocestom od Slavonskog Broda stigne za 5 sati.

Zavoljeti Jadran, ljude koji tu žive, grade i pomažu ljudima poput nas, obitelji djece s posebnim potrebama. Treba biti zahvalan, ovo su za njih vremena puna iskušenja , izazova, ali znam da su oni jaki, njihova djela nam pokazuju da ima nade.

Prvi dan u moru primjećuje Domagoj “Pametne male gadove” tako naziva morske ježeve, koji pokazuju da je more čisto, stavlja masku i peraje te roni poput neke ribe.

Kao majka dječaka koji pati od tjeskobe, anksioznosti i depresije vjerujem da će ovaj odmor napuniti baterije mojem Junaku, da nastavi svoj studij.

Za dobra djela je potrebno malo, ali potrebna je i velika volja. Sve to nam daje nadu u ljude, male ljude za velika djela.…

više

Autor: Emil Cipar

Übersetzung aus dem Kroatischen: Mirela Bajlovic Marasovic

foto: Sonja Breljak

Man könnte behaupten, diese Geschichte habe nichts mit der kroatischen Diaspora gemein. Dennoch werde ich sie erzählen, du kannst dann selbst entscheiden. In allen Fällen ist diese Geschichte ein Teil von mir und ich wiederum bin mit der Diaspora verbunden…ich bin ein Teil von ihr.

Vor kurzem habe ich meinen Garten in Bartolovci gepflegt.  Bartolovci ist ein Dorf nördlich von Brod. Hier bin ich aufgewachsen, hier liegen meine Eltern begraben, und wahrscheinlich werde auch ich hier begraben werden. Ich habe 35 Jahre lang in Deutschland gelebt, nun lebe ich in Slavonski Brod, in Kroatien.…

više