tekst: Jadranka Gradac
Hilden/ Vučem uvijek velike torbe sa sobom. Navika je navika i eto obilježi me za vijeke vjekova. I nasljedna je koliko vidim. Moja kći vuče također knjige u svojoj torbi. Dogovor je jedino, svako vuče svoje kad smo zajedno vani. Svoje i njene ne bi mi kičma preživjela.
Ponekad usput i koju poklonim. To radim bez plana i prema trenutku i osobi. Ne znam unaprijed da li ću zbilja bilo koju na kraju i pokloniti. Ne znam zapravo ni koju ću staviti u torbu. Nekako to radim spontano, trenutak prije izlaska iz kuće.…