TVOJE LICE

Marijana Dokoza
Kad je bila sreća imala je sličnost jednoj ljetnoj večeri
Nosila je krunu od sjajnih zvijezda
Odjeću skrojenu od mjesečevih želja
Kad je bila sreća,
još u san je udarala.

Utopljena u nježnosti tih udaraca
Nije me htjela vidjeti iako je pored mene  prolazila
Niti me okrivila svojom pojavom…

više

UMOR U STVARIMA

Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene

Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca, umivene plaču

više

PREVIŠE TUGE

Marijana Dokoza

Kolika se tuga nazire u samo jednoj riječi
Ili je samo improviziram kao bih krila sebe
Pa zar nije u nama pjesnicima uvijek zrno nje
Vječne nam prijateljice

Ne ostavlja me niti kad sam svjesna da je ne trebam
Vjerojatno je tako sa svima nama,
Prognanim pjesnicima

više