Piše: Martina Budimir
Kamo god se okrenuh prije nekoliko mjeseci, šarenilo! Boje pršte na sve strane, a parole potkrepljuju idiličnu sliku. Uglavnom, spoznah tih dana u kakvoj divnoj zemlji živim.
Ne mislim pri tome na prirodne ljepote, na prekrasne ljude ili neprocjenjivu baštinu. Mislim na divnu zemlju u kojoj bi se svatko poželio roditi jer ovo je zemlja blagostanja. Kako ju drukčije nazvati kada je ovo uspješna i jaka zemlja, zemlja u kojoj ljudi rade i zemlja koja raste. Koje li sreće živjeti u takvoj zemlji!…
