piše: Joso Špionjak

Ako se po jutru dan poznaje, onda bi se i po startu u školi moglo reći da će Raphael biti dobar đak.

Istini za volju, moraju ga malo stišavati jer se neprestano javlja i uporno želi da uvijek dođe na red kako bi dao odgovor na postavljeno pitanje.

I već se dobro udomaćio tamo.

Očigledno mu se dopada što su zapazili njegovu radoznalost, te sav sretan kreće svakoga jutra kao u neku novu avanturu.

Ni ustajanje u šest sati nije za njega nikakav problem.

 

U ovo kasno, jesenjsko doba godine, još je tamno napolju u vrijeme polaska u školu.

Zato je njegova mama bila itekako iznenađena kad ju je upitao:

„Mama, gdje su moje sunčanice?“

„Zbog čega ti trebaju sunčanice, Raphaele?“ – željela je znati.

„Da ponesem u školu.“ – odgovorio je samouvjereno.

Jasno, ova želja mu nije ispunjena, ali jedna druga, puno važnija, jeste.

 

Želio je provesti svoj prvi školski odmor kod bake.

A da je on svojoj baki sve na svijetu ne treba puno objašnjavati.

Kod nje je napravio i svoje prve korake.

Uostalom, tu su sva pravila sa puno mekšim granicama nego kod mame.

Naravno, to itekako odgovara ovom jako živahnom stvorenju.

 

Ovoga puta će savladati još jedan važan izazov.

Naime, na dječjem igralištu stoji visoki tobogan i penjalica od debelih konopaca.

Samo najhrabriji smiju gore do vrha i potom velikom brzinom skliznuti prema dolje.

Išao bi Raphael, ali se dvoumi i ima strah.

Međutim, baka ga bodri riječima: „Ne boj se, ja ću te uhvatiti.“

Ohrabren ovakvom izjavom, oprezno se penjao prema vrhu.

„Vidiš li me, bako?“ – pitao je da bi se još jednom osigurao da ga prati pogledom.

„Da, da, tu sam“ – dovikuje baka navijačkim tonom.

I malo pomalo, stigao je do vrha.

Nakon kratkog oklijevanja, skliznuo je poput munje prema dolje.

Ne zna se tko je bio sretniji, Raphael ili baka.

Uspjeh mu se osladio te je nekoliko puta sa pravim oduševljenjem ponovio tu novostečenu vještinu.

 

Poslije ugodnog boravka na svježem zraku, baka je odlučila da pripremi omiljenu pitu za večeru.

Ovdje je i unuk priskočio u pomoć i zdušno pomagao u kuhinji.

Dani odmora su brzo prohujali.

„Bako, ovo je bio moj najljepši odmor” – rekao je Raphael, dodavši da će opet doći.

 

U to ne sumnjam ni najmanje.

Jedino se pribojavam da će mu baka, ukoliko upita, odmah dati dvoje sunčanice.…

više