II. dio
tekst i foto: Dražen Radman
Uopćeno kazano, svatko bi želio živjeti normalno. Ali, stvar je u tome da su uvijek postojali i postoje ljudi koji imaju mogućnost i moć ulaženja u ‘prostore tuđih života’.
Često to čine na način da tim životima kroje sustav vrijednosti i savjesti. Također, takvi ‘mogućnici’ imaju mogućnost kanaliziranja mišljenja i ponašanja drugih ljudi u pravcu željene postavke za koju (opijeno) drže da je ispravna.
S time da današnji ‘moguli’ sa svojim vjernim (jeftino kupljenim) podanicima imaju na pladnju brojne ‘instrumente’ za blaže i strože pridobivanje, pa čak i širih narodnih masa za novopostavljenu normalnost.
Naravno, sve bi to uvijek bivalo i biva za – ‘našu zajedničku stvar. Ili, na primjer, ‘za naš zajednički opstanak’.
Valja još napomenuti kako je u današnjem vremenu ‘ulaženje u tuđi prostor’ izvedivo čak i – bukvalno. Naime, jedan od vodećih ‘mogula’ je rekao, nije se šalio, kako je došlo vrijeme da će nova tehnološka revolucija zahvatiti i samog čovjeka, tj. njegovo tijelo.
U tom slučaju, ne preostaje ništa drugo nego izvesti kvalitetan zaključak u svezi s dobrim namjerama takvih ‘mogula’.
No, to nije dovoljno. Valja donijeti i zaključak, ako već dosad nije donesen, o (osobnoj) potrebi za zahvatom (duhovne) revolucije unutar samog čovjeka, tj. njegovog srca.
Bez takve revolucije, novonenormalno postat će – sasvim normalno. To je ono kad čovjek postane omamljen i neosjetljiv, sličan zombiju. Jedino što mu fizički pokreti budu malo brži od zombija. A sve drugo zaprašeno i umrtvljeno.… više
Sajmovi knjiga u Leipzigu i u Frankfurtu su bili otkazani zbog pandemije, kao i svi književni festivali, književne večeri i sva druga događanja, no pisanje i tiskanje knjiga kao i čitanje nisu bili zamrli, dapače, ako je suditi po izjavama unutar knjižne struke i po pričama knjižara i nakladnika, onda su oni na neki način čak profitirali od ove situacije.
