Još traje likovno -literarni natječaj na temu “Mudrost osmijeha, a ne podsmijeha”
– U natječaju svake godine imamo i sudjelovanje škola nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj, pišu nam iz Iserlohna Ankica i Ante Karačić, inicijatori i organizatori ovog već tradicionalnog likovno-literarnog natječaja.
Oni nam šalju i likovni rad koji je uradila Nea Svoboda, učenica prvog razreda Češke osnovne škole Josipa Ružičke iz Končanice (Bjelovarsko-Bilogorska županija).…
On: Eee, jesi li konačno sve spakirala? Je li gotovo?
– Polako sine, polako, strpljen spašen, govorila bi Ziba. To joj je bila uzrečica. Iako je imala pozavidnih godina, po avliji bi se kretala k`o leptirica. Onako stasita, još ne povijena u leđima, kad se okrene, ne bi joj čovjek dao ni pedeset. Svaku travku iz kaldrme bi svakodnevno vadila. Avlija je izgledala kao goblen, bila je njen ponos. Starinske ruže su se pentrale po još starijim zidovima. Mnogo ih je voljela. Tu je i bio cijeli njen svijet. Nije nigdje išla. Djeca su dolazila da pomognu, ali uvijek je sve bilo porađeno. Bila je jedna vrijedna i pedantna žena.…
Tebi, čiji sam uzdah bila, poklanjam stihove