MUTTER

Dajana Sabo

Otvori jače oči, dovoljno si budna da te primijetim
Ležeći u krevetu razmišljajući i
doći do zaključka da je
previše cjevčica oko tebe i u tebi da bi se mogla ustati
Zbog nečega što nazivaju težim stadijem bolesti
Naprednije se širi po tebi a toliko su te izmučili
Navodnim rješenjem izlječenja stavivši te pod
Zračenja koja su te sprječavala da jedeš i tako
Su te opet predavali bolesti
Još jedan promašaj «ljudi koji daruju život» a pomislih
Da ću te danas vidjeti nasmiješenu a ne slušati
Molitve da što brže sama želiš umrijeti
Osjećaš li se bolje od toliko infuzije
Hrani te hrani a vrijeme te ubija do novih
Operacija i novih saznanja da ni nakon toliko rezova nisu
Iz tebe isisali parazite i znam da već počinješ
Osjećati ugrize iznutra
Sva ta silna bol i nemogućnost, bespomoćnost je ipak što te
Najviše ubija
A krevet je pretvrd i djeca su preglasna
Da bi zaspala preko noći
Slutim da razmišljaš kome ćeš me ostaviti da ipak
Na neki način svoj posao i brige oko mene ne ostaviš
Nedovršenim
Tek pokoja pahulja snijega otkrila je da je danas hladnije
Da je nekako tmurniji dan, da je operacija bila neuspješna
I da je tvoj krevet danas ostao prazan