MARKO ŠPEHAR:- DEFINITIVNO, OSTAJEM U NJEMAČKOJ!
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Na bini berlinske Komische Oper, uz Deutsche Oper i Staatsoper, najvažnije operne kuće njemačke metropole, ponovno je, kao stalni član ansambla, i jedan operni pjevač iz Hrvatske.
Naime, s početka ove pjevačke sezone je u stalni postav Komische Oper pristupio bas Marko Špehar. Time se nastavlja lijepa tradicija, svojevremeno započeta dugogodišnjim angažmanom poznatog i u Berlinu vrlo cijenjenog hrvatskog bas-baritona, pokojnog Nevena Belamarića.
Uz Evelin Novak, stalnog člana berlinske Staatsoper i Antu Jerkunicu u Deutsche Oper o kojima smo na stranama Hrvatskog Glasa već izvještavali, Marko Špehar je još jedan razlog za ustvrditi s ponosom, kako operni pjevači iz Hrvatske u njemačkoj prijestolnici uveliko sudjeluju u nastajanju vrijednih kulturnih događaja i čine dio gradske „kulturne jezgre“.
– Imam 28 godina. Rođen sam u Požegi. U Stuttgart sam došao s 18 godina. Dunja Vejzović me kontaktirala na preporuku Alana Kopunovića Legetina, orguljaša u katedrali u Požegi koji me zapazio. Nakon što sam joj otpjevao audiciju, rekla je da odmah dođem kod nje u Stuttgart. To je obitelji bio totalni šok…pripovjeda Marko Špehar, prisjećajući se i svojih glazbenih početaka.
–S 12 godina sam izrazio želju svirati klavir i pjevati što je roditeljim bilo čudno ali vidjeli su da je to jako ozbiljno. Kao što se neki ljudi osjećaju pozvani biti svećenik, tako sam i ja osjetio poziv glazbe. Nakon osnovne škole u Požegi bio sam u srednjoj glazbenoj školi u Osjeku. Bilo je to divno iskustvo. Osjek je prekrasan grad a u školi je bila divna atmosfera, mladi ljudi koji su živjeli samo za glazbu. Nakon mature sam stigao u Stuttgart. Studirao sam kod Dunje Vejzović kao i moja kolegica Evelin Novak. Nakon studija sam 2006. godine stigao u Stuttgartsku operu. Tamo sam bio dvije godine. Poslije je slijedio Dortmund gdje sam pjevao veće uloge. Ispekao sam zanat i evo me sad u prvoj sezoni u Komische Oper u Berlinu. Iskreno, nisam razmišljao doći u Berlin. Nego, želio sam otići iz Dortmunda i tražio sam novi angažman. Komische opera je zadnju godinu tražila mladog basa i to je onda za mene došlo u pravo vrijeme. Ja sam ovdje prvu sezonu. Uvjeti su fenomenalni. Ostaću najmanje dvije godine. A grad je predivan. Komische oper je kuća koja pjeva talijanski repertoar ali na njemačkom jezku. To je tradicija, to je jedan malo negativan dio što ću neke talijanske uloge pjevati na njemačkom jeziku…rekao je Marko Špehar te opisao malo i grad i svoj život u njemu.
–Berlin je eksponiran i čim netko u Berlinu dobro radi posao, to se čuje svuda po Europi, po svijetu. Ove sezone imam pet produkcija. Malo je teško za mladog basa odrediti ulogu, velike dolaze tek s godinama. Ja sam još premlad no ima dovoljno manjih i srednjih uloga i Mozarta koji je tu odgovarajući. Neki se mogu ne osjećati ispunjeni manjim ulogama ali to je taj polagani put kojim moramo ići. Čim se preskoče dvije stepenice to se osveti. Deviza je: polako ali sigurno. Moji počeci života u Njemačkoj vezani su uz Stuttgart i za mene je to “doma”. Nakon Berlina, definitivno se vraćam u Stuttgart. U Berlinu stanujem u Kreuzbergu, u jednom umjetničkom miljeu, jako je šaroliko. Na granici sam s centrom grada, nije mi ni operna kuća daleko. Kad je u Stuttgartu nešto blizu to je onda odmah iza ugla a ovdje u Berlinu je to malo drukčije, grad je velik …veli Špehar koji na posao u Operu redovito odlazi biciklom!
-Ovdje imam i prijatelje, operne pjevače. Antu Jerkunicu sam upoznao na jednom natjecanju 2006. godine a sa Evelin Novak sam studirao i to je jedno prijateljstvo koje će ostati za cijeli život…rekao je Špehar te na kraju dodao:- Moj san bi bio jednoga dana imati svoj stan u Stuttgartu. Hrvatska će uvijek ostati kao domovina, zavičaj u srcu, rado se vratim ponekad tamo, jako volim pjevati u Hrvatskoj ali za život, to jednostavno nije više zemlja u kojoj želim živjeti. Gostovanja odvedu čovjeka svugdje ali nekako ipak, Njemačka kao europski centar s više od 60 opernih kuća, ostaje mi glavno područje rada.
Ukratko, svugdje poći ali u Njemačku doći!