JOSIP MORIC, DOBITNIK ZAHVALNICE NJEMAČKO-HRVATSKOG DRUŠTVA BONN
tekst i foto: Sonja Breljak
Nakon subotnje dodjele Nagrade Franjo Basić i Zahvalnice Njemačko-hrvatskog društva Bonn, brojni mediji izvjestiše o ovom događaju.
U naslovima i prvim redovima većinom vijest o dodjeli Nagrade Franjo Basić uglednom njemačkom političaru i nekadašnjem dugogodišnjem ministru vanjskih poslova Njemačke, danas 83-godišnjaku, Hansu Dietrichu Genscheru.
S pravom! U povijest je, naime, ovaj političar svjetskoga glasa, ušao kao šef diplomacije u vrijeme čijeg su mandata dvije podijeljene Njemačke ponovno postale jedna ali i kao političar zaslužan za brzo priznanje Hrvatske.
Posebna nagrada Franjo Basić time je sasvim sigurno u pravim rukama!
A Zahvalnica?
Na nju u izvješćima ponegdje ne potrošiše niti retka.
Njen dobitnik, Josip Moric, primajući ju, kao da je u ime svih Hrvata koji ju zaslužiše, na trenutak izašao iz zaborava i sjene i u nju se, i našim vlastitim nemarom, ponovno vratio.
-Genscher je na svoj način doprinio stvaranju Hrvatske i Europe a Josip Moric je to učinio na svoj način. Genscher je s jedne strane a Moric s druge strane. Povezati ih može riječ zahvalnost, naša zahvalnost da smo ih imali i da su djelovali među nama, rekao je tijekom svečanosti u Bonnu, Daniel Glunčić, predsjednik Njemačko-hrvatskog društva, želeći ovim riječima i gestom, ukazati upravo na „ljude iz sjene“ koje personificira lik Josipa Morica, brojne Hrvate koji su nesebično u vrijeme rata i poslije pomagali svoju zemlju ne žaleći truda, vremena i novca.
–On je primjer svih onih Hrvata kojima se nije stiglo nikada ili barem ne dovoljno, reći:- Hvala! Radili su tiho i nisu se posebno isticali. Josip Morić je zato dobio našu Zahvalnicu, istaknuo je Glunčić.
Lijepim riječima koje govore i o značenju Josipa Morica i njemu sličnih, potvrdio je to i Hans Dietrich Genscher:- Moj veliki motiv za politički angažman bila je i, nakon što sam došao u Zapadnu Njemačku, ljubav prema mojoj domovini. Uvijek sam mislio da onaj tko ne zna odakle dolazi, ne zna ni kamo želi ići!
Pod dojmom i ovih velikih Genscherovih riječi, pružili smo ruku našem samozatajnom i dragocjenom, „čovjeku iz sjene“ koji nikada nije zaboravio odakle dolazi. I izrazili zahvalnost da je, poput naših brojnih, rijetko spominjanih i zaboravljenih domoljuba u svijetu, u teškim trenucima bio svojoj zemlji, siguran i neupitan oslonac.
– Zahvaljujem Vam na čestitkama. Ja sam Josip Moric. Rođen sam u Baranji 1929. godine. Imam mađarske korijene. A Hrvatsku volim iznad svega. U Njemačkoj sam od 1962. godine. Cijelo to vrijeme sam bio u Bonnu. U vrijeme rata sam od početka surađivao u dobrotovornom radu. Većinom sam to radio za 106. osječku brigade. U to vrijeme sam surađivao i s Danijelom Glunčićem koji je danas Predsjednik Njemačko-hrvatskog društva i diplomat. Tada je bio student teologije i brojne smo dobrotvorne akcije zajedno organizirali i provodili. Sav moj angažman je bio za Hrvatsku, za našu zemlju, za naše ljude. Sad sam u mirovini. Živim u Bonnu. Ova zahvalnica je meni velika čast, jako sam dirnut. Nemam riječi da izrazim koliko mi to znači da se ovom prilikom mislilo na mene, rekao je skromno Josip Moric za kojeg je Daniel Glunčić ustvrdio kako je sigurno i preko 300 puta sam vlastitim automobilom vozio pomoć za Hrvatsku, radio, sakupljao i slao pomoć, neumorno poput mrava.
Znam još takvih ljudi poput Josipa Morica. Radi dugogodišnjeg zaborava u koji su i oni poput njega, upali, vrijedi ponoviti riječi Daniele Glunčića izgovorene u Bonnu:- Izgovaram riječ –zahvalnost. Našu zahvalnost da smo takve ljude imali među nama. Razmislimo o tome!
Ja razmišljam o tome. I zato ponavljam ovu lijepu vijest iz Bonna. Istovremeno kad je Nijemcu, bivšem diplomati i političaru, Hansu Dietrichu Genscheru uručena Nagrada Franjo Basić, Njemačko-hrvatsko društvo je Zahvalnicu predalo i našem Josipu Moricu. Da se ne zaboravi!