POVRATNIK

POVRATNIČKI DNEVNIK
piše: Emil Cipar

Ma ljudi moji!
Imam dva oka, dva uha, jedan nos, JMBG, OIB, dopunsko zdravstveno osiguranje, govorim i pišem hrvatski, panično nastojim biti prosječan …ali ne polazi mi to za rukom.
Imam veliku tjelesnu manu. Na čelu mi stoji napisano velikim i masnim slovima …POVRATNIK.
Problem je u tome što ja to ne mogu vidjeti, ali svi drugi to jasno vide i upućuju sažaljive poglede.
Dobro …pitaš se s pravom kako ja to znam kada to sam ne mogu vidjeti.
Pa najbolje je da ti pojasnim na primjerima iz života.
Evo jutros na primjer:
Ustao kao i milijuni ostalih hrvatskih umirovljenika  …mrzovoljan, neraspoložen… Otuširao se, obrijao… s velikom pažnjom oprao čelo.
Popio obligatnu kavu …pročitao vijesti na portalima …razveselio se povratku Ive Sanadera u Hrvatsku …to mi odmah podiglo raspoloženje. Kažem …kao milijuni drugih hrvatskih umirovljenika. Dobro sad …mislim da se njegovom povratku jedan hrvatski umirovljenik imenom Branimir Glavaš, baš posebno ne veseli, ali on ne živi u Hrvatskoj, pa i nije tipični prosjek.
Namazao sam i Old Space po čelu. Možda natpis makar malo izblijedi.
I sada …sasvim normalno izvođenje psa u šetnju. Pas je sasvim prosječni mješanac kakvih u Hrvatskoj možeš vidjeti na tisuće.
Moram kupiti sitnicu za jelo. Jedan trgovački centar mi pred nosom. E tu već …na neki neobjašnjivi način napisano na čelu postaje vidljivo.
Zamolim psa da me pričeka …neće trajati dugo. Jedna slučajna prolaznica, ničim izazvana obraća mi se:
-A ne bojite se da će pas otići?
Iskreno rečeno …nadam se tome, ali to ne smijem reći pred psom i pred gospođom. Kad god iziđem iz trgovine …pas je uvjek tu na mjestu na kojemu sam ga ostavio. Ja se pravim kao da mu se veselim.
-Ma neće gospođo …navikao je on na to. Uvjek me strpljivo čeka.
-A vi ste živili vani?
-Ma po čemu to vidite gopsođo?
-A vidi se to! Odmah se to vidi!
Trljam rukom po čelu. Znam da je ono POVRATNIK opet vidljivo. Ne usudim se ući u trgovinu.
Promatram parkiralište. Veliko je i prazno. Stotinjak mjesta, a sva prazna. Jedino su popunjena mjesta za invalide pred samim ulazom.
To me navodi na zaključak da je u Hrvatskoj jako veliki broj invalida i da svi dolaze autom u trgovinu. Ponosam sam na svoju domovinu, jer se brine o ljudima sa posebnim potrebama, samo im nije osigurala dovoljan broj parkirnih mjesta, pa se jadnici moraju gurati na onih 20-tak mjesta pred samim ulazom, koji su označeni za njih.
Htio sam znati šta sami invalidi misle o tome, pa odlučih pitati jednoga od njih. Jedan se upravo pokušava jadan uparkirati u jedino preostalo označeno mjesto.
Jadnik je preko dvadeset godina i na prvi pogled mu je hendikep nevidljiv. To je najgori oblik invaliditeta. Tijelo ok …ali duša i ono nevidljivo …sjebano stoposto.
Iz auta se čuje …predao sam svetu zemlju u ruke Hrvataaaaa! …što naravno odmah asocira na oporuku …na oproštaj …na suicid.
Moram biti posebno taktičan. Kod takvih ljudi samo jedna kriva riječ i …ma bolje ne misliti na to.
-Oprostite gospodine …vidim da ste invalid …možete li mi reći kako ste zadovoljni sa percepcijom invalida u Hrvatskoj? Osjećate li se izoliranim …što bi se moglo napraviti da se stanje popravi?
-Ma šta je tebi? …jesi li ti lud čovječe? …pa koji ti je …..? Kakav invalid? Šta baljezgaš? Ma jel’ čuješ ti ovu budalu šta priča …ma de ugasi tu muziku …pa čuj ovu budalu!
-Oprostite gospodine …ja sam samo mislio …ovo mjesto je označeno i rezervirano za invalide …ja sam mislio da ste vi jedan od njih…
-Ma ti nemaš koga drugog zajebavat, pa našo mene! Vratio se čovjek iz Njemačke, pa meni soli pamet. Idi odakle si došo …ovo je Hrvatska čovječe! Kupit ću gajbu pive …pa neću je valjda na leđima nositi na kraj svijeta!
-Ali možete ju odvesti u kolicima do auta.
-Znaš šta prijatelju! U mene kod kuće ljudi meću deku. Taman stigo beton i ja samo skokno po gajbu pive. Stao na prvo slobodno mjesto i naletim na tebe. To što su te znakove pometali to je samo za Evropu da kobajagi mi mislimo na invalide i njihova prava. Ako invalidi i dođu …eno im mjesta kolko oćeš. Inako imaju vremena. A prijatelju moj …meni se sada žuri …a ti idi tamo oklen si došo i tamo zajebavaj nji!
Nema sumnje …gospodin je bio jasan i ja sam mu zahvalan jer sam naučio da u Hrvatskoj ne trebaš iskaznicu da si invalid, nego trebaš iskaznicu da nisi invalid da bi mogao parkirati gdje hoćeš. Samo …gdje možeš dobiti istu?
Navučem malo kapu na čelo da se natpis ne vidi i ulazim u trgovački centar. Nemam jasan plan što ću kupiti, ali to prepuštan trenutnom izboru. Odmah na ulazu …ideja!
Voćni jogurti.
E to nisam već odavno jeo. Mogao bih uzeti jedan …samo koji? …šumsko voće …jagode …borovnica…
Plati dva …uzmi tri! …piše iznad police.
Pošteno! Ali ne trebaju mi ni dva ni tri, nego mi treba samo jedan jogurt. I kad je već tako uzet ću onaj gratis, kojega ne trebam platiti.
-Mogu li vam nekako pomoći! …pita ljubazna prodavačica.
-Možete, možete! Koji je jogurt gratis?
-Kako mislite …gratis?
-Pa ovdje piše …plati dva uzmi tri …pa sam mislio …ako mi treba samo jedan jogurt da je najbolje uzeti onoga koji se ne naplaćuje. Samo neznam koji je to!
-A vi ste sigurno živjeli vani!?
I opet vidjela, iako sam navukao kapu na čelo. Dobro …odustajem od jogurta idem dalje. Na jednom boksu piše Clever domaća kobacica.
E to bih mogao! Nisam odavno jeo domaću kobasicu. Pitam trgovkinju kakva je to marka Clever.
-Nije Clever, nego Klever …to se samo tako piše jer je na njemačkom!
-A kako je onda domaća kobasica, a njemačka marka?
-Ma najvažnije vam je što piše ovdje. Vidite …kobasica je pravljena u Osijeku! Dakle …u Hrvatskoj!
-Ali tu ne piše odakle su svinje …možda su one …da prostite …isto iz Njemačke.
-Joooj …znate šta! Kolegica mi je na bolovanju …sama sam na odjelu …stigla mi roba, a vi sad gnjavite sa nekim svinjama. Pa neće valjda na svakoj kobasici stajati i krsni list od svinje.
-Ali ovdje piše domaća kobasica i ja moram imati mogućnosti provjeriti je li to točno.
-Vi ste živjeli vani! Ovdje to nikoga ne zanima …važna je cijena.
I sad šta ćeš! Kupim samo hranu za psa marke Clever ili Klever …psu je svejedno. Važno je da je domaće.
A ja se pitam …kako me samo uvjek prepoznaju kao povratnika?