LIEBE FREUNDE… DRAGI PRIJATELJI…

IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 09. listopada 2010./

piše: Sonja Breljak

Priča je manje više poznata. Pisali smo o njoj  u par navrata i na stranama Hrvatskog glasa…
U Berlinu je davne 1902. godine, Hrvat Franjo Krznar, osnovao tamburaški orkestar. Nadjenuo mu ime Velebit. Donio instrumente i prve notne bilježnice iz Hrvatske. I bio jedini Hrvat koji je u njemu svirao.
Tragovi njegova djela  i danas su vidljivi kad zasvira Tamburaschen Chor Wellebit 1902. Kod zadnjeg mog posjeta njima, pohvališe se kako još čuvaju i imaju požutjele  notne bilježnice osnivača Franza. Lijepo je to. Ali i požališe kako se skoro sva njihova arhiva hrvatske glazbene građe svela na tu zaostavštinu.

Kad u jednom od napisa o  Wellebitu, iznesoh tu činjenicu, kolega, urednik i suradnik na stranama Hrvatskog glasa, Emil Cipar, nakon 35 godišnjeg iseljeničkog staža, povratnik u Hrvatsku, točnije u Slavonski Brod, dođe na ideju da novim glazbenim prilozima obogatimo Wellebitov repertoar. A gdje ima toliko pjesme prilagođene tamburicama koje Wellebit svira kao u Slavoniji!?

Ideja se svidjela Wellebitu. Bili oduševljeni. Možda malo i sumnjičavi, tko bi znao.
A ništa protiv, pokazalo se, nisu imali ni slavonski glazbeni znalci. Kolega Cipar vrlo brzo pronašao zahvalno uho u profesoru Mihaelu Feriću, voditelju velikog tamburaškog orkestra u Brodu i njegovu učeniku Damiru Butkoviću, profesoru glazbe na brodskoj gimnaziji i voditelju tamburaškog sastava Berde band.

Što reći. Nije prošlo niti dva tjedna a već iznenađenom Wellebitu predadoh  zapis na kojemu je 15 hrvatskih pjesama obrađenih prema potrebama tamburaškog orkestra. U drugom navratu, putem pošte stigoše i notne zabilješke za novih 14 pjesama te uz to i pjesmarica slavonskih pjesama i kola, rad profesora Ferića koji se i sam bavi skupljanjem hrvatske glazbene ostavštine. Cijela gomila nota. Ponosna sam na ovu suradnju.

S radošću predadoh pošiljku iz Broda voditelju Wellebita Horstu Buddeu.

Imam i jedno pismo za vas iz Slavonskog Broda…piše ga novinar Emil Cipar i na njemačkom je jeziku...kažem pred članovima Wellebita u prostorima restauracije Zum Kegel gdje svakog četvrtka vježbaju.

A oni radoznali.
Pa čitajte, čitajte…govore.
Pa dobro, kad Wellebit može čitavo stoljeće svirati  hrvatsku glazbu, mogu i ja vama pročitati ovo pismo na njemačkom jeziku...kažem.
I Wellebit se s odobravanjem smije. Pa počnem… A pismo ugodno, nostalgično, poput pjesme….

Liebe Freunde…. Ein lieben Gruß aus Slavonski Brod nach Berlin.
Während ich diese Worte schreibe muß ich 37 Jahre zurückdenken. Meine Frau und ich in ersten Tagen unserer deutsche Zeit.
Zwei verlorene Wesen in einer fremder Welt.
In dieser Zeit ist viel passiert …schoene und wenige schöne Augenblicke, alldas was Leben so mit sich bringt.
Deutschland und Deutsche waren für uns fremd, und Kroatien weit.
Mit der Zeit haben wir uns beidsetig angenährt. Wir haben kappiert das andere Mütter, auch schöne Töchter haben kennen.
Diese Integrationsprozess hat unnötig sehr lange gedauert, weil beide Seite sehr skeptisch waren und Angst hatten etwas von eigene Identität abgeben zu müßen.
Das es nicht so sein muß, haben wir zu spät begriffen.
Ich bin jetzt in meiner alten Heimat zurück, aber Verbindungen nach Deutschland sind lebendig geblieben. Meine Kolegin Sonja Breljak und ich gestalten zusammen Internetportal „Hrvatski glas Berlin“ …kroatische Stimme Berlins.
Wir haben uns der Thema Integraton verschrieben und wollen unseren Leuten Ängste von einer Annäherung abbauen. Aus eigener Erfahrung wiessen wir das dieser Angst keine Grund hat und das es die Freude an Teilhaben an Leben in einer multikulturellen Gesellschaft nur verhindert.
Mit grosse Freude habe ich Berichte meiner Kolegin ueber euere Tätigkeit gelesen. Es freut mich sehr das sich jemand für unsere Kultur interesiert.
In Slawonien …das ist der Region wo ich lebe, ist Tambura Volksinstrument Nr. 1, und spielt eine große Rolle auch im täglichem Leben. Man fängt sehr früh an mit diesem Instrument umgehen zu lernen. Es ist kein Wunder das ein starker Aufbau enstanden ist.
So haben wir in unserer Stadt (etwa 70 000 Einwohner) ein grosses Tamburaschen Orchester (120 Mitglieder) und unzählige kleinere  Abzweiger.
Große Orchester wird von maestro Mihael Ferić geleitet. Maestro ist sehr aktiv auch in Sammeln des Volksgutes, komponiert neue Stücke und schreibt Bücher über Tambura.
Einer seiner Schüler ist profesor Damir Butković. Er unterichtet Musik an hiesiger Gymnasium und leitet ein zwölfköpfiger Orchester.
Mit beidem habe ich über Wellebit gesprochen und beide sind begeistert das es so was gibt. Sehr gerne und sehr schnell haben sie auf meine Bitte reagiert und diese Notten zusammengestellt. Beide hoffen das es für Anfang reicht und stehen gerne für weitere Hilfe zur Verfügung.
Meine Kolegin Sonja ist Musikliebhaberin und freut sich ebenso vermitteln zu dürfen. Das bringt sie auch näher an deutshe Kultur.
Meine liebe Freunde, ich hoffe das ihr viel Spass mit dem Lieder haben werdet und das es möglich wird an gemeinsamen Genuß teilzuhaben.

Ein alter Tamburenbauer aus der Gegend, hat mir Geheimnis der Tambura verraten:
Tambura ist ein Instrument der Liebe …Holz mit Liebe ausgesucht, mit Liebe gebaut, mit Liebe gespielt… Mit Tambura kannst du nicht auf böse gedanken kommen!
Recht hatte der weise Mann.

Dem kann ich nur ein deutsches Sprichwort zufügen:
Wo man singet, lass dich ruhig nieder
Ohne Furcht, was man im Lande glaubt;
Wo man singet, wird kein Mensch beraubt;
Bösewichter haben keine Lieder.

Wer weiß …vieleicht sehen wir uns irgendwann, irgendwo, irgendwie… Zu Hoffen ist es in jedem Fall….

Eto, dragi čitatelji, vjerujem kako ste kroz ovo pismo  nastalo iz pera kolege Emila Cipara, upućeno i pročitano članovima Tamburaschen Chor Wellebit u Berlinu, Nijemcima koji njeguju hrvatsku glazbenu kulturu, osjetili barem djelić ugodne povezanosti koju je ova suradnja proizvela.

Razmišljam…kakvo je divno sjeme posijao Franz Krznar daleke 1902. godine. Tko zna kada i kakve plodove svojim postupcima  sadimo i mi. Niknut će i rađati možda nekim budućim generacijama.

P.S. U Berlinu se održava  zabava zavičajnog kluba „Brođani“. Nosi naslov „Slavonijo u srcu te nosim“. Sviraju i pjevaju „Garavuše“. Gostuje i  operna pjevačica Tanja Šimić. Feštu će posjetiti veleposlanik Kovač. I brojni berlinski Hrvati. Bit će kao i uvijek,  lijepo, veselo. U jednom kutu dvorane,  stol  je rezerviran za goste iz Wellebita. Njih deset je najavilo svoj dolazak. Žele čuti hrvatsku glazbu, zabaviti se zajedno s Hrvatima. Organizatori će izaći pred njih i reći…Liebe Freunde….Dragi prijatelji… Kako to lijepo zvuči!

 

 

4 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments