TAKO SE LIJEPO OSJEĆAMO ZAJEDNO
piše: Sonja Breljak
-Napravit ćemo prvi puta jednu otvorenu probu pa pozivamo hrvatske prijatelje! Tako je glasila poruka pristigla od Horsta Buddea, voditelja njemačkog tamburaškog orkestra „Wellebit 1902“. O ovom orkestru kojega je svojevremeno, 1902. godine, osnovao Hrvat Franz Krznar i koji je do danas sačuvao dijelove hrvatske tradicije, stare instrumente, pjesme, boje i ime, pisali smo u više navrata. Posljedni puta nakon što im je nedavno hrvatski ministar kulture Božo Biškupić poslao tri vrijedna glazbala, darove u kojima je sažeta zahvalnost i priznanje njihovu radu. „Wellebit“ inače svakoga četvrtka ima probe u restoranu „Zum Kegel“ u berlinskoj četvrti Tegel. Čine to na istome mjestu već četrdeset godina. I obično, naravno, nisu sasvim sami, uvijek ima zahvalnih slušatelja. No, prvi je ovo puta da poziv na otvorenu probu upute Hrvatima. Pa tko bi takav poziv odbio! Ka restoranu „Zum Kegel“ nedaleko postaje podzemne željeznice Alt Tegel, zaputilo se tako desetak članova zbora Hrvatske katoličke misije koji pjeva u crkvi svetog Bonifacija. A s njima dakako i fra Petar Čirko. Prigodu nije propustio niti Daniel Glunčić u ime Veleposlanstva RH.
Gosti potpuno ispunili prostoriju na čijim zidovima je kroz par fotografija prikazana duga povijest „Wellebita“. Voditelj Horst Budde sve je srdačno pozdravio. Predstavio i pjevačicu, Hrvaticu Đurđu Brozičević koja dugi niz godina s vremena na vrijeme ugodnim glasom, podupire nastupe „Wellebita“. Pjesma je stvarno učinila ovu večer izuzetnom. Razgovore na hrvatskom i njemačkom jeziku objedinila je glazba. Pjevali su svi zajedno „Oj ti vilo Velebita“, „Potočić maleni“, „Slušaj mati“… stare, lijepe napjeve od kojih smo neke već i mi zaboravili. A „Wellebit“ ih eto, njegovao, svirao, pjevao, više od stoljeća. Zasvirali su i Lijepu našu, potom Velebit kolo, pa Potpouri hrvatskih pjesama, izvrsnu pjesmu „U posavskoj šumi“. I pjevali su i na hrvatskom jeziku. Zavirih u njihove note, hrvatske riječi ispisane njemačkim znakovljem radi lakšeg izgovora. Zanimali su ih i prijevodi naslova pjesama. Kakav jedinstven orkestar!
Malo je reći, kako je to bila otvorena proba, kako ju je nazvao voditelj Horst Budde. Bio je to izvrstan, skoro trosatni koncert. Zapjevao je i crkveni zbor. Takva doživljaja i druženja dugo nije bilo. Pravi užitak. –Moramo to ponoviti, zaključili su Nijemci. Hrvati se spremno složili. Fra Petar potom pozvao članove „Wellebita“ da nastupe na svečanom koncertu u povodu obilježavanja 40 godina Hrvatske katoličke misije koji su priprema za 16. listopad. A „Wellebit“ poziv spremno prihvatio. Bit će tu još zajedničkih druženja.Voditelj „Wellebita“ Horst Budde, čiji je i otac svojevremeno svirao u ovom orkestru, najdužeg je staža. U njemu je od 1952. godine. Orkestar ima 18 članova. Dvije gospođe imaju preko 80 godina. Primjerice, 84-godišnja Adelheid Salchow, svira mandolinu od svoje 6-te godine. Veli nam, mladi danas slušaju glazbu preko slušalica i računala, pa je , na žalosti, sve manje interesa za orkestre. Gospođa Salchow nam ispripovijeda u vidu anegdote kako je za prošlogodišnjeg nastupa u Zajednici, veleposlanik RH obećao učiniti i poduzeti nešto da „Wellebit“ uskoro po prvi puta nastupi i u Hrvatskoj. Rekla sam tada: -Dobro. Samo požurite, jer ja nemam baš previše vremena!
Od srca želimo da „Wellebit“ uskoro zasvira i zapjeva i u Hrvatskoj i da im domaćini i doživljaji ostanu u tako lijepoj uspomeni kao što je to bilo Hrvatima na otvorenoj probi „Wellebita“ u Berlinu.