Poveden svakodnevnim bombardiranjem moje individue od strane domaćih medija o referendumu koji je pobunio hrvatske građane odlučih se dati svoje mišljenje (iako ne dovoljno kompetentan, neki će reći, a i sam ću se s time složiti) i osvrt kao običan mali građanin zemlje koja je na vratima EU i koja u skladu s time prelazi mnoge barijere dotada nepoznate konzervativnom građanstvu naše male Domovine …
Apsurdna mi je uopće činjenica i pomišljanja na brak dvije jedinke koje bi po svim prirodnim zakonima trebale osjećati sklonosti prema suprotnom spolu svoje vrste, no Biblija kaže: „Ne sudite da ne budete osuđeni“ pa ću na temelju toga pregristi jezik i prepustiti ljudima da odluče ono što pak smatraju najboljim izborom za samoga sebe. U konačnici vlastita sreća svakoga ponaosob trebala bi biti izričito njegova pa „tko voli nek izvoli.“
Žalosno je samo što mediji toliku pažnju pridaju tome slučaju dok toliko velikih stvari im prolazi pored očiju. Mnogi su ljudi u potrebi, zašto ne o tome pisati kad već mediji posjeduju toliku moć ovladavanja mase. Neću grditi nikoga, niti ću podržavati bilo koju stranu, ali jednostavno moram izreći svoj stav.
Ima li smisla pakostiti drugima koji se ne slažu s nama? Imam djevojku, ali totalno mi je degutantno hodati korzom i ljubiti se, ili raditi slične stvari, privlačeći poglede prolaznika koji su se sasvim slučajno našli u mojoj predstavi. Potrebno se upitati za koga se ta veza uopće i gradi, za nas ili ljude oko nas?!?
Stoga, nije mi jasno čemu parade ponosa, ljubljenje na trgovima i slične akcije kojim se želi pokazati srednji prst svima onima koji ne dijele isto mišljenje sa ljudima drugačijih životnih stajališta. Brak kao takav zajednica je muškarca i žene, dopustiti ili ne dopustiti ljudima istospolnog opredjeljenja u takvu zajednicu prepustio bih njima samima da o tome odluče. Ako vam to nešto znači, sklopite brak iako kršite prirodnu ravnotežu, rušite ono što bi trebalo biti, spajate plus i plus iako dobro znamo iz fizike da se jednaki polovi ne privlače. No kao što rekoh ako netko tako želi, neka mu bude …
Ipak, dopustimo li čovjeku da sve čini kako poželi dokle će i na koju stepenicu razvoja spasti ovaj svijet (priča o Adamu i Evi). Jedna stvar ipak mora biti jasna, djeca u ovom slučaju ne smiju ni pod koju cijenu biti spomenuta, jer tko je njima dao slobodu da odluče što žele? Kako bi se jedno dijete osjećalo u svijetu gdje većina njegovih vršnjaka ima oca i majku, a on dva oca ili dvije majke, gdje je njegovo pravo na roditelje, na normalan život?!?
Na temelju toga rasprave o dopuštanju takvoj zajednici posvajanja siročadi, surogat majkama koje će im roditi dijete i ostale slične priče potrebno je u startu iskorijeniti … Bez obzira bili kršćani ili ne, liberalni ili konzervativni, svatko od nas ponaosob treba realno sagledati i reći da takav stav zbilja nema veze s ničim navedenim, osim možda ako želimo dobiti nekoliko novih traumatiziranih ubojica i silovatelja.
Ako volite nekoga svoju ljubav gradite u četiri zida. Pokažite toj osobi da vam je stalo do nje, a društvo, ono će i ovako i onako pričati, dobre i loše stvari o vama …
Stoga, čemu sve ako one kojima bi trebali pokloniti najviše pažnje, u zavrzlami oko zakona i prihvaćanja, na kraju -zaboravimo?
Ne bih baš rekao da ste vi gospodine Antonijo Gavran, tako mali čovjek, za razliko od nas komentatora..koji moramo u čim kračem sastavu komentara..sažeti vaš,ponekad i od neki drugh još duži članak.Ujedno biti čim krači objektivani, ali i još žešć i jače reagirati a to baš nije uvjek lagano.. I ovaj puta sam u ime obitalji,uz Boga i za djeciu, a oni drugih istospolni brakovi neka se slobodno za budućnos upitaju,na koji način su i sami na ovaj svijet stihli i na noge postavljeni. Ma kako god razmišljali uz Boga ili prirodu..dobro je za budućnost, da u tome svemu i… Read more »
Wird die Familie ein „Auslaufmodell“ oder „Arche Noah“???
Pozzz